Davno, prije Vanjkina doba, postojala su u našem svijetu carstva. Peterburg je nazvan po caru - Petru, Ekaterinburg po Ekaterini (Katarini) - oboje su bili Veliki, a po Ekaterini Velikoj puno kasnije, na jugu, puno južnije od Ekaterinburga, imenovan je jedan muzički sastav. Svi ljudi iz tog muzičkog sastava su umrli, kao uostalom i car Petar Veliki i carica Katarina Velika. Oni su oboje bili carevi jednog te istog - najdugotrajnijeg carstva našeg svijeta - no bilo je i sporadičnih careva - Simeona, cara čudnih, šiljatih Bugara - iz Azije ih je doveo kan, brzo su učili naš jezik i kan je brzo postao car i zavladao čitavim svijetom (između velikih rijeka, a izvan toga se ionako ne računa) - Samuila, Dušana - njihova su carstva rasla i padala kao proljeće i jesen. Više se i ne zna koji su bili njihovi gradovi, gdje se krije Simeonburg, Samuiloburg, Dušanburg...
Ovo je priča iz jednog takvog grada... IZ CARSKOG GRADA u tišini zimskog dana začuh zvuk sa balustrade čuvarica carskog lana stoji na vrh kolonade ubit ću se, viče gromko prolaznici ne vjeruju ona ponosno, visoko traži da je kamenuju u crnog joj oka gledu jato ptica sad u letu pokazuje pravi put poletjevši kao one širi krila, čudi ljude i gleda u mjesec žut |