eviltwin

primijetio sam jučer, uz pivo nakon posla, kako jedva skupljam koncentraciju za razgovor o proliferaciji divergentnih artikulacija. morao sam jako usporiti misli, činilo mi se da su postale neuredne i prilično površne. rekao sam da ne znam mnogo o nelinearnim jednadžbama, jer to je imalo neke veze sa samoorganiziranjem neživih struktura, ali sam spomenuo, na primjeru modalne logike, da se vjerojatno radi samo o drukčijem pogledu na stvari, koji onda omogućuje elegantno stjecanje novih spoznaja, a ne o nekom fundamentalnom otkriću. možda i nisam u pravu, ali to mi je bilo prilično svejedno. zaputio sam se kući, izvalio se na krevet, stisnuo gumb na televizoru, telefonirao. ona je prilično daleko, na kućnom oporavku, a ja svaki dan na poslu po ovim vrućinama. ali ti telefonski razgovori pomažu, raduju nas.