...Shattered lives,broken dreams...

utorak, 12.04.2005.

"The scream of silence"

Kroz ustajali zrak...
Zagađen mojim mislima...
Njen pogled dopire do mene...
Zamiriše tišina...

Ne gledaj me više...
Štedi poglede...
Prikrij tugu lažnim sjajem...
Djevičanska čistoća...
Okaljana mojim grešnim dodirom...
Jednog dana ponovno će procvasti...

Lagao sam si...
Da te prazne,neopipljive riječi...
Ne mogu postati nešto tako hladno...
I nevidljivo opasno...

U ogledalu tvoje duše...
Vidim blijedi odraz vlastite sreće...
Neizgovorene riječi..
Vise iznad nas...
U zraku...
Okružene krvavom tišinom...
Prijetećeg izgleda...
Gotovo ih mogu dotaknuti...

No,plovim dalje...
U nepoznata prostranstva...
Iznad stvarnosti...
Gdje si ti...
Samo jedna jedina kap...
U oceanu ljubavi...

ponedjeljak, 11.04.2005.

"The man i once was"

Spreman sam...
Spreman izgubiti sve...
Sve što sam imao i volio...
Ležati u lokvi svoje prljave krvi...
Proklinjati Boga...
Osijećati...
Želju za jučer...
Agoniju sadašnjosti...
Strah od sutra...
Jer sada...
Poslije nje više neznam tko sam...
Ostala je samo uspomena...
Blijeda uspomena...
Na čovjeka koji sam nekad bio...

srijeda, 06.04.2005.

The rise and fall

**Tears of fallen angel**


--Sve je palo u vodu.Zašto sanjam... Zašto uvijek isti san, ista noćna mora?Njeno lice... Moja agonija... Ponovno tonem u san.I kad sklopim oči vidim samo nju... Njeno lice... Na licu se pojavljuje zlobni smiješak.Prolaze me trnci.Ljubav i mržnja istovremeno struje mojim tijelom.U daljini se začuje krik,a za njim dubok i gromoglasan zlokobni smijeh.Kao da nešto nagoviješta.Nečiji kraj... Moj.Bljesak... Tmina... Otvaram oči.Vidim samo plavu beskonačnost ljetnog neba.Ustajem i gledam oko sebe.Nalazio sam se na obali malenog,bistrog jezera.Pokraj jezera stajala su dva stabla.Velik,snažan i ponosan hrast i slabašna,tanka,izvijena i izmučen vrba.Kleknuo sam i nagnuo se naprijed sa obale jezera da se umijem,kada na ramenima osjetim blagi teret.Pogledavši svoj odraz u kristalno bistrom jezeru vidio sam da mi preko ramena strše velika sniježno-bijela krila.Kao u anđela... Zaboravljam na žeđ i uspravljam se.Gledajući prema nebu, zatvaram oči i s oklijevanjem i strahom počeo sam mahati krilima i vinuo se u visinu.Bojažljivo otvaram oči.Visoko sam iznad jezera.Kao da sam se stopio s modrim prostranstvom.Letim poput ptice.Slobodan.Letim... Ususret oblacima.Da ih prigrlim kao svoju braću i sestre.Da poljubim nebo.
Sloboda.Mir.Spokoj... Iznenada,moja krila nestaju.Strmoglavljujem se.Pokušavam kriknuti,ali ne mogu pustiti glas.Sklapam oči.Izričući svoju posljednju molitvu pomirujem se s krajem koji se bliži.Umjesto tupog treska mojeg beživotnog tijela,osjetim kako su me uhvatile dvije nježne ruke i ponovno me dižu u visinu.Otvorivši oči vidim da san ponovno visoko iznad jezera.Bojažljivo gledam svog spasioca.Držala me u naručju... Žena crne kose s bijelim krilima na leđima.Anđeo... Spasio me anđeo... Lice anđela se počne mijenjati, poprimati drukčiji oblik...-ONA... Sada je anđeo imao njeno lice... Gleda me svojim velikim velikim tamnim očima.Oči su joj zasjale kao da će zaplakati... Umjesto suza iz njenih očiju poteče krv... Krvave suze umrljale su njeno lijepo,blijedo lice...Nestala je...
Nestala bez pozdrava...
Ponovno počinjem padati...

ponedjeljak, 04.04.2005.

Evo donosim vam plod moje mašte,malo dorađen i preinačen.Vaša mišljenja i komentari su uvijek dobrodošli!!Unaprijed hvala na komentarima,iskreno vaš: Evil Genius.


--Duže vrijeme u životu sve mi je išlo super ,ali kako u životu sve mora biti izjednačeno, znao sam da to neće predugo trajati.Osjećao sam se kao da sam na vrhu svijeta,gotovo poputnekakvog božanstva.Upravo kada su stvari sjedale na mjesto dogodilo se „to“.Nisam znao kamo da odem niti kome da se obratim.Ne vidjevši nikakvoga izlaza počeo sam razmišljati o tome da okončam svoju mizernu egsistenciju.Osjećao sam se kao da stojim na rubu ponora, kao da sam došao do točke bez povratka.Jedne noći otišao sam na svoje omiljeno mjesto i sjeo na klupu u neobično mračnom kutku pustog parka.Na to sam mjesto došao s ciljem da se zauvijek pozdravim s ovim okrutnim svijetom,da na drugom svijetu imam barem nešto lijepo po čemu ću ga pamtiti.Izgubljen u svojim mislima, jedva primjetih lijepo biće koje se obasjano sniježno bijelom svijetlošću lagano spuštalo s visine.Širom otvorenih usta u čudu sam gledao tu božanstveno lijepu ženu, odjevenu u lepršavu tanku haljinu, vitka tijela, neopisivo lijepog lica preko kojeg je padala duga zlatnosiva kosa i velikih dubokih tamnih očiju.
Kada se se spustila na zemlju,točno ispred mene, začuđeno i prestravljeno jedva sam nekako promucao:“T-t-t tko si ti?“
Odgovor nije stizao,umjesto riječi na usnama joj se pojavi anđeoski smiješak.Još uvijek prestravljen, nisam mogao odoljeti a da ne uzvratim osmijeh.Gledala me svojim sjajnim dubokim očima sa širokim osmijehom na predivnom licu, a ja sam osjetio kako strah blijedi iz mene.Ponovio sam pitanje, ovaj put,sa divljenjem, bez imalo straha.Sa punih usana, crvenih poput krvi poletjele su melodične riječi:“Elmara, tvoja zaštitnica, ovdje sam da bih ti pokazala što bi se sve dogodilo da si oduzmeš život.“ Ali kako je znala o čemu sam razmišljao,iznenađeno sam se zapitao.“Čujem tvoje misli i osjetim sve tvoje emocije, moj um je povezan s tvojim“-odgovori Elmara nježno.“Zajedno s tobom tugujem i veselim se, kada si ti sretan, sretna sam i ja, kada si ti tužan i ja sam tužna.“Uz tebe sam od dana kada si se rodio, nešto poput anđela čuvara, kao druga majka koja pazi na tebe s visine.“-reče umilnim glasom nježno me zagrlivši.“Nemoj to činiti, mnogo je još toga pred tobom, puno toga još trebaš proživjeti i iskusiti, postoji još mnogo trenutaka koje ćeš učiniti samo svojima i s osmijehom ili suzom u oku sjećati ih se cijeloga života, prije nego se tvoj život život prelomi na stijenama sudbine.“


To be continued: When eternety ends...

nedjelja, 03.04.2005.

Evo javljam se iz prekrasnih Vinkovaca i pozdravljam sve koji nalete na ovaj blog.Ovdje ću zapisivati svoje umotvorine i vaša mišljenja bi mi puno značila.

--PEACE!!!