...Shattered lives,broken dreams...

ponedjeljak, 04.04.2005.

Evo donosim vam plod moje mašte,malo dorađen i preinačen.Vaša mišljenja i komentari su uvijek dobrodošli!!Unaprijed hvala na komentarima,iskreno vaš: Evil Genius.


--Duže vrijeme u životu sve mi je išlo super ,ali kako u životu sve mora biti izjednačeno, znao sam da to neće predugo trajati.Osjećao sam se kao da sam na vrhu svijeta,gotovo poputnekakvog božanstva.Upravo kada su stvari sjedale na mjesto dogodilo se „to“.Nisam znao kamo da odem niti kome da se obratim.Ne vidjevši nikakvoga izlaza počeo sam razmišljati o tome da okončam svoju mizernu egsistenciju.Osjećao sam se kao da stojim na rubu ponora, kao da sam došao do točke bez povratka.Jedne noći otišao sam na svoje omiljeno mjesto i sjeo na klupu u neobično mračnom kutku pustog parka.Na to sam mjesto došao s ciljem da se zauvijek pozdravim s ovim okrutnim svijetom,da na drugom svijetu imam barem nešto lijepo po čemu ću ga pamtiti.Izgubljen u svojim mislima, jedva primjetih lijepo biće koje se obasjano sniježno bijelom svijetlošću lagano spuštalo s visine.Širom otvorenih usta u čudu sam gledao tu božanstveno lijepu ženu, odjevenu u lepršavu tanku haljinu, vitka tijela, neopisivo lijepog lica preko kojeg je padala duga zlatnosiva kosa i velikih dubokih tamnih očiju.
Kada se se spustila na zemlju,točno ispred mene, začuđeno i prestravljeno jedva sam nekako promucao:“T-t-t tko si ti?“
Odgovor nije stizao,umjesto riječi na usnama joj se pojavi anđeoski smiješak.Još uvijek prestravljen, nisam mogao odoljeti a da ne uzvratim osmijeh.Gledala me svojim sjajnim dubokim očima sa širokim osmijehom na predivnom licu, a ja sam osjetio kako strah blijedi iz mene.Ponovio sam pitanje, ovaj put,sa divljenjem, bez imalo straha.Sa punih usana, crvenih poput krvi poletjele su melodične riječi:“Elmara, tvoja zaštitnica, ovdje sam da bih ti pokazala što bi se sve dogodilo da si oduzmeš život.“ Ali kako je znala o čemu sam razmišljao,iznenađeno sam se zapitao.“Čujem tvoje misli i osjetim sve tvoje emocije, moj um je povezan s tvojim“-odgovori Elmara nježno.“Zajedno s tobom tugujem i veselim se, kada si ti sretan, sretna sam i ja, kada si ti tužan i ja sam tužna.“Uz tebe sam od dana kada si se rodio, nešto poput anđela čuvara, kao druga majka koja pazi na tebe s visine.“-reče umilnim glasom nježno me zagrlivši.“Nemoj to činiti, mnogo je još toga pred tobom, puno toga još trebaš proživjeti i iskusiti, postoji još mnogo trenutaka koje ćeš učiniti samo svojima i s osmijehom ili suzom u oku sjećati ih se cijeloga života, prije nego se tvoj život život prelomi na stijenama sudbine.“


To be continued: When eternety ends...