bijeg,
a nakon toga,
kao gost da je,
odjeban i lezao,
eto ga,
a sutra jos mu nije.
da od istine,
mene i "zazmuri"
postoji i boli,
u svom dokazivanju
dobre mu volje,
samoljubljem čela
stvarao bi i cela mrtvog svijeta.
i suti, dok ti kuca klone tijelom,
krije kosti a za kosu vuce,
ne bi li bicem oruzanu dusu
ubacio u kola.
a nije vrijeme.
zubima svojim tragove luci,
ali to slijepo je ili nije,
davanja,
nisu od sale i bora.
tvoje misli jednako su
munje boga kao i đavla,
sto sa njemoscu diras,
vjecno te ceka sada.
kad cujem...zaspem da ne cujem
25 lipanj 2011komentiraj (14) * ispiši * #
