noci lake, noci kurve,
za dzaba praše djecu
od plastelina,
makar prosjake dale,
samo da bi katolike,
i bliznje, porodile glave,
zapovjedio bog u hrani
i brizi, zrtvene televizije.
ako nije pri svijetu križa
i ako tvrđe od mekoga
đubriva je tetiva,
budalom se kiti i kosa
i majka joj,
sto s alahom tjera mrave.
a one noci, rođene noci,
sto bi konjima plele
vojnike, nisu dostojne,
dobra ni zla jezika poslanja,
jer u saci ne drze
peludi izdanoga legla,
makar i bijene,
grle majke,
gdje god se motalo
stanje i jedna biljka.
oceve noci,
muslimanske su noci,
svjedoci budista, sikhist,
pravoslavni i adventist sin,
ciganin brat, hinduist,
i ne sude noci,
jer noci su kurve,
u ime, ne zovu, jer drugacije su,
grijehe.

skidajte Kralja sa nosača,
s a l o m,
a u hramu sagradite granje
od oprastanih ruza.
nek se darovani poljupci
ljube izbliza i - biti zdrav,
dok je radosti i
masline za cudovista.
pojavite temelj da se stuje
vec od sad,
da ne pocme Zlato
vjerovati, gdje se plodno cita.

necega sto lezi u mudrosti
prakticnog zivota potrebno je
dvije vrece,
da bi svega sto je po nacelu
vlastito misljenje,
zanemarili u postupku
njegova uzdrzavanja.
amateri biraju i dobro i korist,
nebi li dokazali da
od ovoga svijeta
jednako ovisi,
i da i njima i tebi prilici reci
"istomisljenika je vođa".
ljepljivo iz trece gubi se
svake teme cilj,
ako se u previse trenutka
skrece ka nevaznim asocijacijama.

i gotovo da nemam hrabrosti
reci da je imam,
isto bi me prevodili
i kao obrnuto i kakvo je u stvari omiljeno,
između riječi citanja i kraja evanđelja.
na stranu podjela zenske brace
i sestara u muskim rodovima,
cijelo svoje vrijeme,
od ukazanja do pregradnih zidova,
događam se kao srednji covjek.
ako takva sudbina za mnom klapa
i ako uistinu postoje ljudi,
odmah nek mi kazu gdje
da zivo tijelo ukopam.
nek mi putuje Amina.
manje ce okrutno istina biti,
ako mi ona dođe do posljednjega glasa,
izmuceno tijelo i kosti,
govoriti ce Dobrodosao.