aljavo, aljavo
je posljednjega dana
sa usta pala
gluha nesreca.
jos uvijek osjecam,
odjekuje kao pustinja
nad oba kreveta.
ako bi pustila
najezdu da me
dokrajči od zaborava,
evo cu i biti
gdje jesam.
podno vjerovanja,
zasticena od
skokova i krletki.
cemu onda
ovo silno odusevljenje,
kad ne poznajem
do vec planirano
oljustene nadprirode.
postoje mnoga mjesta
27 prosinac 2010komentiraj (16) * ispiši * #
