stid me koliko me voliš.
u ovoj suvišnoj predstavi
od mačje kože,
skidaš me do pola
i njušiš da sam svetac.
mrmljaš uvjereno,
da ubijam paniku,
dok u zrcalu hvataš
razum moje abecede.
misliš da se lako tuku
prokleta i zagrijana hulja.
obodvoje smo pokvareni.
ni u jednom te žutilu
nisam htjela žutog,
sunce sam zaklonila leševima noći.
lažem te da me želiš,
jednooki mladiću,
skrivajući se iza tebe,
obrijana.
pod obrijanim suncem
27 lipanj 2010komentiraj (15) * ispiši * #
