na prozoru vidim, zakačena
sunca polubrata bora.
smotano u amorf
zakacena.
ispod je drveni lim.
gledam.
„fictio“ sa znoja,
nisam slijepa,
brisem.
cigar zapalim.
kad su ono pustili mirise,
da ih sova pred fajrunt grabi.
u sebi natucam,
to se varalo za dobri dan.
dresiram od provalije htijenje,
ako ustanem,
hoce li se na me vezati.
redalo se, sto jest-jest,
zaraza u dimu skoci.
na mom prozoru jos se vidi.
nered vrpcom istrosen,
teorija udaljenosti jest,
istina je.
pustam cigar da gori,
dok jos zakacena je,
netko bi i mene motao.

amorfna fikcija stvorenja golog
01 travanj 2010komentiraj (8) * ispiši * #

