ispustam zrak u boju
da se popije.
na desnom koljenu prokljuca.
kako mi je drago sto ujutro
kad se ohladi poljubac mahovine,
to vidim.
u dvoru staklena je,
od sjene čaša.
zvuk jacanja jezika.
ostro zapinjuci,
rezom se poklanja svima.
boja.


