vecer, nevjenčana.
tu sam „iz profila“.
ovo je moja zadnja ispovijed
a sad me gledaj i suti.
kad zavrsim, osusit ces se.
sad cu pocet;

jucer, da ne treba suncu rasvjeta,
rekla si jedanput.
imala si pravo. smijala bi se.
ne treba mjesecu hlada,
dvaput si ponovila.
imala si pravo. cudila bi se.
na pijaci ne trazi ludost,
tri si puta rekla i molila me.
imala si pravo. zaustavila bi se.
jucer, treba se sjetiti,
bola si me jednako.
da sam ja tebe. pekla bi me savjest.
imala si pravo. nevjencana si.
zvala si me zbornikom crvenila,
imala si pravo. kad si me razlikovala,
vidjela si, oci su mi zelene.
vecer, nevjencana.
drugi put,
ne smijem se.
sutis, ja ponavljam,
imala si pravo.
nije svakom cudu vjerovati.
stojim,
vidi kako brzo pricam.
ti s pravom, ti s pravom dvaput,
ti s pravom triput.
sjetila sam se.
i sad kad sam to....
oprosti.
evo ti stih zadnji;

tu sam „iz profila“.
ovo je moja zadnja ispovijed.
necu ti je ni jednom ponovit,
jer me pece...
zbogom, nevjencana.
i ne moli.
imala si pravo. osusila bi se.