zaleđeni uzdasi,
u dubini kutije tuđinca
samo bi,
da se poigraju.
kako li je mirisati bicem,
kako li je buđenjem biti.
pogođeni vjetrom u osami,
neprohodni,
tek bi da se opipaju,
u starinama viđenim.
zuljanjem,
od stvarnu farbu otiska,
iz tijesnog u poluotvoreni vapaj.
tren bi,
da se učine iz trzaja kap,
u naletu misaonog proživljenja.
kako li je uistinu govoriti.
kako li je uzdrzavati sjaj.
poslan u tisinu ponovnog plača,
anđeo bi da je...
sanja samo jedno
09 ožujak 2010komentiraj (15) * ispiši * #
