po rodjenju unakazenog djetinjstva,
iz sjecanja, kako bi se sada reklo,
zagrlih na uzdisaju pokojnu zemlju.
u pozadini otkrica silovitog smaka,
prosudba, bez pitanja jutro od nedjelje skloni.



tko me pita za ostatak golijata brane,
bez znanja, jucer da se postavilo,
poljubih vrata u ostatcima nađenog.
po zavrsetku prateceg zakazanog pocetka,
kriza, s umisljajem se iz zore gleda na sutra.



na samrti pomracine dugo cekane,
u dahu, buducnost kako vidim,
osvojih dusu bogatasa danas sto se zove.
ukazano u vec postrojenom se grije,
plodom, u dobitku proslost od proslosti utihne.