za liposukciju natovarene bitnosti,
senzualizma,
disanja kroz omeđinu
palca i kaziprsta,
trebalo je svega nekoliko minuta
nase samostalnosti.
dijela tvoga priznanja,
manjeg moje odlucnosti.
nepregoriva svjesnost
karaktera pogresnih,
koju nisam ni znala
da prikazem u opravdanosti,
ukazala se tek u plamenu
lako prebrojanih pokusaja namjernih.
pa se nebi okretala,
nebi se trazila u starosti
nasukanih,
samo bi nakipala prozor,
pustila kavu da se ohladi.
i onda si ti.
zagazio si mi formu zagađenosti.
da me protezes
duzinom bure hedonisticnosti,
da me iz reda izvuces uspavanih.
redak da mi podcrtas
i kazes, nastrojenost si mijesala sa izmisljenim.
stalez ce se izumrlim naslovima potopiti.
i jesam, konac sam stegla,
da ne puknem po šavovima metala,
na kojem sam se jucer izlezavala.
i onda si ti.
podijelio si papir od kartona,
zapinjaca se prevrnula
preko opusa neizrecivosti.
ubola me ravno u tebe.
slovo pod metafore balkonima,
koje me moze kačiti za bezbojnost,
u rozo koje ne volim, u bijelo kojeg se bojim.
mogu ti se oduziti predajom nagrade za lojalnost,
mogu ponavljati znakove do vjecnosti,
ti bi i za to stvorio izraz posramljeni.
pa ti kazem hvala.
kazem ti da te nebi dala
ni za autora stotinu anđeoskih korjena.
evo ti ruke, pisi.
put do grada na vas cu znak preletjeti.