niti preklinjem,
niti brojim.
bas kao sto se pričinjenje
svrstava u nista,
tako u prljavstini tebe
nestaju mravi.
necu se prozivati nekom
iz soba procitanih,
koja visi na banderi
i plete molitvenik.
nisam taj otkriveni dukat,
nisam drska jela.
trazena
i osamucena.
jasno s neparnim
oslikava se jasno,
nemam za ukopavanjem
strasti zelja.
ako mi se salta
odabrani uzorak stvari,
niti slusam,
niti tlacim.
u besmislu pomno
smislenoga,
tvoga,
ne vidim razlog
za prihvacanje
tepiha unikata.
kao sto sam birala
samo jedno,
tako u nalazistu tebe,
po drugom me ne kopaj.
prije zore
istrijebi sablasti
i ja cu biti
ljepota.