It is easy enough to be pleasant,
When life flows by like a song,
But the man worth while is the one who can smile
When everything goes dead wrong.
For the test of the heart is troubled,
And it always comes with the years.
And the smile that is worth the praises of earth
Is the smile that shines through tears.
Ella Wheeler Wilcox
"All our young lives we search for someone to love. Someone who makes us complete. We choose partners & change partners. We dance to a song of heartbreak & hope. All the while wondering if somewhere, somehow, there's someone perfect who might be searching for us".
-The Wonder Years-
"Love doesn't make the world go round. Love is what makes the ride worthwhile".
-Franklin Jones-
"You know when you listen to music playing from another room? And you're singing along because it's a tune that you really love? When a door closes or a train passes by so you can't hear the music anymore, but you sing along anyway...then, no matter how much time passes, when you hear the music again, you're still sing in the exact same time with it. That's what love is like."
"Woman was created from the rib of man: Not from his head to be thought of only, nor from his hand to be owned, nor from his foot to be beneath, but from under his arm to be protected, from his side to be equal, and from his heart to be loved..".
"Take your life in your own hands and what happens? A terrible thing: no one to blame."
-Erica Jong-
"At the end of the day, there are some things you just can't help but talk about. Some things we just don't want to hear, and some things we say because we can't be silent any longer. Some things are more than what you say, they're what you do. Some things you say cause there's no other choice. Some things you keep to yourself. And not too often, but every now and then, some things simply speak for themselves."
"He that falls in love with himself will have no rivals."
"Yesterday is history, tomorrow is a mystery, and today is a gift; that’s why they call it the present."
"Ever wonder how long it takes to change your life? What measure of time is enough to be life-altering? Is it four years, like high school? One year? An eight-week walking tour? Can your life change in a month, or a week, or a single day? We're always in a hurry to grow up, to go places, to get ahead.. but when you're young, one hour can change everything." -OTH-
nobody said it was easy..no one ever said it would be this hard...
nedjelja, 24.04.2005.
evo tu je i nastavak..ne svida mi se..nisam znala sto da pisem a ni kako..pa je ispalo blesavo..i ljudi oprostite sto ne komentiram ni ne pisem..ali imam puno virusa na kompu i ne smim ici na net..tako da nista nisam mogla raditi..a i nije da se ouno toga i dogodilo..ma evo vam prica..pa ako vam se svidi svidi..cujemo se uskoro..cim mi se sve ovo popravi..i vise ne znam sto da radim ni nista..danas idem u shopping..kupit cu si jedne preslatke tenisice..crno-žute..bas su mljac... i tribala bi potraziti robu za krizmu..jer ako nastavim ovako ici cu u sestrinom..a to ne biii...
Uskoro je stigla u neki novi grad..u neko drugo vrijeme..u ovom gradu sve je bilo veće.. sve je bilo drukčije..i morala je priznati to je obožavala..to je bio grad u kojem si se mogao sakriti..u kojem ne bi svi saznali za sve što radiš...U tom gradu mala se brzo snašla..jer je imala ono najvažnije..a to je volja za životom..želja za preživljavanjem..jer ona se morala boriti za dvoje..Našla si je posao i stan..u jednom ljepom kvartu..u onom o kojem su uvik sanjali..nije prošlo puno vrimena i našla si je i prijatelje..bili su stvarno dobri prijatelji ali nikad nije smogla snage da ima ispriča sve o svojo prošlosti a i o tome tko je otac onog malog nogometaša koji je trebao na svjetlo dana izaći za dva mjeseca. jedvo je čekala da ga vidi..njegove okice..za koje se nadala da će biti iste tatine..njegov smješak..On joj je od odlaska iz grada, onog grada u kojem je ostavila njega, značio sve. To malo cudovište je bio jedini razlog zbog kojeg se ujutro dizala prvih nekoliko mjeseci..Tako je vrime prolazilo..a dani poroda su se bližili..dok se trbuh još nije vidio imala je puno obožavatelja..i prijatelja..a sada kada joj je pomoć najviše tribala odjednom su svi nestali..Ostao joj je još samo jedan prijatelj..jedini pravi..On joj je donosio sladolede i čokolade iz obližnih dućana..uvijek je nalazio prave riječi da je razvedri..čak joj je uvik koplimente davao mada je izgledala kao jako veliki balon..kada bi mu to spomenila..on bi samo rekao da može izgledati bilo kako ali da joj iz očiju izbija sva ljepota svijeta..i ona ga je zavoljela..mada to nije mogla..nije htjela sebi priznati..mislila je da to znači da bi izdala ong kojeg je ostavila iza sebe..i nije znala što da radi. Njih dvojica su bila tako različita,a ipak tako slična..Obadvojica su mogla natjerati njeno srce da skače od sreće..Nije znala što da radi..ali kao da je ikad znala..odlučila je sve prepustiti sudbini..i tako napokone je došao i taj dugočekani 9 mjesec..i došlo je vrime..A on,on je cjelo vriem bio tu uz nju...mada je često mislila kako će se onesvistiti..ali nije..Bio je tu..cejlo vrime..i onda kada joj je sestra u ruke stvila malu crvenu mrvicu..i rekla da je to njena beba..odveli su ih u sobu..i dok je ona s ljubavlju gledala maloga. gledajući je li sve u redu on je izvadio prsten i pitao je ono čarobno pitanje..ono pitanje o kojem svaka cura sanjari..rekao joj je najromantičnije i najnježnije rječi koje je ikad čula a onda ju je ostavio..dao joj je vrimena da odluči..i dugo je razmišljala i onda je pogledala maloga u oči,u tatine oči, i rekla- mali što kažeš?stvarno ne znam što da radim..ali mislim da ako ne pokušamo nikad nećemo saznati..izgleda da ovaj put zajedno krećemo u novu bitku protiv života..
ps..poslusajte onu pismu Unwritten od Natashe Bedingfield..ovih dana je stalno slusam...i evo samo da se javim..pisat cu sve uskoro..
evo vec dugo ramisljam da li da objavim neke svoje priče..i nisma tila..bojala sam se da me ne bi ismijali i sto ja znam..ali evo smogla sam hrabrosti ,valjda..jos nisam sigurna..a uglavnom nasla sam ove pricice koje sam napisala prije 100god ali nikada nisam smogla hrabrosti da nekome dam da ih procita..tako da ljudi moji danas vam otvaram svoje srce..a ako vam se svidi mozda dobijete i nastavak ;))
Stajala je uz veliki crni ljes opraštajući se od svoga voljenoga. Oko nje je stajalo toliko ljudi,a ipak nikad se nije osjećala usamljenijom.Nije znala što će sada..Jedino je bila svjesna da on vise neće biti s njom. jer život tužne priče piše i svakog različita subina čeka,zbog njegove njega nema više..dok ona nastavlja dalje..sama i u strahu..Danas odlazi daleko da zaboravi sve sto prije..jer samo je zbog njega ostajala u ovom gradu.. U gradu u kojem više nije imala nikoga..U gradu u kojem više nije znala što da radi.Više ništa ne zna..ne zna što da radi..kako da se snađe bez njega..jer je on uvik bio tu.. on joj je pomagao u svemu što je tribalo..sve zapreke u životu zajedno su savladavali..on je bio njena zvijezda vodilja..njen anđeo čuvar..on je bio sve ono što je trebala..Zbog njega nikad nije bila sama,uvik je bio tu za nju..a sada..nema ga više i morat će se sama snaći.. Ovaj put u bitku protiv života morat će krenuti sama..bez ičije pomoći svojim putem.. bojala se,ali znala je da će on biti uvik sa njom..u njenom srcu..u očima njihove bebe.. u njenom smješku..sagnula se još jednom nad tjelo,poljubila ga jedan posljednji put..i tiho mu rekla..mali moj,samo sam tebe voljela i htjela...sa suzama u očima krenula je dalje.. ni sama ne zna gdje..a ni kako.. polako je nestajala u daljini..pogledom ju je ispraćala njegova majka..koja je sarkastično svojoj prijateljici prišapnula-mogla je ostati još kraće ostati..
proljece je.....a..a u meni nemir..ovih dana sam malo poludila gledajuci po gradu sve one zaljubljene parove..a ja jadna sama...bez ikog...
da me voli,da me mazi..da me cjele dane pazi..
joj to sam oduvik tila...i ovih dana samo sama sebe zalim zbog toga..i cmizdrim i sve..i onda se ocu zadaviti..pa kad malo razmislim shvatim da sam zapravo ja kriva..jer ja sam otirala sve koji su mi se pokusali pribliziti...nije da ih je bilo nesto previse..ali dovoljno...jer jednostavno nisam mogla..nisam tila,ma sto ja znam..priko zime nisam tila..zbog skole i svega..jednostavno mi je bilo previse...a tada sam imala prilike..a odbacivala sam prilike i zbog toga ali iz zbog toga sto sam se bojala..da me neko ne povridi,da ne ostanem sama..izgubljena..i tako sve sam otirala..i tako sam ostal bez mojeg macora..sotone...a i ajmo uracunati i stakora...ah bar jedna dobra stvar..ubila bi se da sam zavrsila s njime..on je malo puno blesav...a macor iliti brane..s njime sam tila probat nesto ali ipak svaki put kad bi se on priblizio previse ja bi pobigla...zato je cilo vrime trca za mnom...heheh..a joj a moja sotona..on mi je bio najdrazi...mozda zato sto nikad nije bio moj..on je uvik bio nesto posebno..on mi najvise nedostaje..jedino sam njemu dala adresu bloga...njemu sam pricala o svemu..cak je bio propustija utakmicu zbog mene(a ako to nije slatko ne znam sto je jer je on neki nogometas)..ma joj obozavala sam ga..ali priznajem da sam platila za to...mali jos imam one modrice..sitila sam ga se danas..citala sam stare postove i negdi sam pisala o njemu..tako da sam se sitila...a vise se ne cujemo..ne znam zasto...jednostavno smo prestali pricati...nasao si je curu..vise mu ne tribam..ne znam ocemo se vidit ikad vise..stvarno bi tila..nedostajes mi mali.....idem sad..ovo cu malo dotjerati sutra jer ce me sad carnet iskljucit
evo pisem post po koji 100x..pocela sam ga prvo pisati u wordu,e onda sam ga tila objaviti,ali mi se onda vise nije svidio,pa sam koja tri puta isla objaviti svoje price,tj dio jedne..jer jos nije gotova ali sam odustala i od toga nemam ja petlje da objavim to..sto ako se nikome ne svidi..ajme danas je u skoli bio tako blesav dan..tj opcenito...prvo sam ujutro posto sam bila mrtva umorna obukla sekine hlace koje su mi bile siroke tako da sam citavi dan hodala vukuci hlace za sobom..joj bas sam si blesavo izgledala..naravno ovi iz mog razreda su pomislili da je to nova moda..yeah wright..a u skoli je bilo tako dosadno..i vecinu vrimena smo prepricavali sto smo radili jucer na vjeronauku..jer posto sam ja u najludjoj grupi uvik ima materijala za pricanje..tako smo jucer na vjernonauku poceli pricati o papi(ocitoooo)) i o trenutcima njegova zivota koji su nas se najvise dojmili,a sat smo zavrsili razgovorom o kondomima..jer je papa bio protiv njih,a mi to bas i nismo kuzili,jer ljudi oni sprjecavaju nezeljenu trudnocu i bolesti i ta cuda..i onda nam je ona pocela objasnjavati o tome kako ZENA I MUZ ne smiju upotrebljavati.........pa ko govori o zeni i muzu..mi govorimo o nama,onim nevjencanima..ali ti njoj to dokazi..isla nam je objasniti kao se time sprijecava bozja volja..a molim te kako on odlucuje ko ce imati bebu..ide na en ten tini..ili igra rulet...kako??tako da smo je izivcirali skroz naskroz(what else is new)pa nas je pustila doma samo po ure kasnije..ma ta zenska je meni tako ok,ali nekad ima tako cudne stavove,,nekad mi se cini da to i nisu njeni stavovi nego da ima neki feeling da mora tako govorit,a na tzk nismo mogli pustati muziku..pa smo morali trcati (as if) ja sam rekla da ne mogu..da me boli..pa i je..nista nisam jela citavi dan..doma sam isla pjeske..covice kako sam se umorila..a kako je bilo vruce..ja sam kosulju smotala u cvor i skroz je dignila,hlace su mi tako pale a nisam ih imala volju dizati..jos sam i rukave podigle..i tako sam naisla na susjeda(a on pljunuti justin timberlake-valjda se tako pise) pa sam ja strucno isla spustati kosulju pa dizati hlace,a ja ovako spretna pa sam se zamalo ubila..tako sam se zaaaaaacrvenila i spustila glavu i projurila pored njega..uh da i podragala sam ovog jednog psa koji je uvik lajao na mene i sad me voli(bar netko)..joj bas sam happy..joj necete virovati..ja sam ova dva dana zivila u nadi da skole nece biti u petak..kad ona danas dolazi dezurna i sva happy kaze--- da imamo nastavu i u subotu....ajme boze..ja to necu izdrzati..neka me neko upuca..i sad sam gladna i idem si spremati ustipke ili palacinke..ljudi pusa...uzivajte..i tako...
edited dana 7.4:::
napravila sam bannere.......sama....dobro vecinu sama..i'm so happy..vidite da i ja nesto mogu...
25 stvari, osjecaja i dogadaja bez kojih moj zivot ne bi imao smisla...
1. suncokreti
2. miris kreme za suncanje
3. jagode
4. ruka oko ramena
5. hvala i molim..
6. miris kože nakon kise...
7. osmijeh..
8. rijeci.. pisanje...
9. zaljubljenost
10. cipele..
11. lakovi za nokte..
12. brinuti se za nekoga
13. sanjariti....
14. razgovori do dugo u noc..
15. milli mill- eurokrem
16. kucu na plazi.. pjesak.. more i sve zajedno..
17. osjecaj kada mislis da je sve okey.. volis i voljen si..
18. trcanje.. ono koje te tako izmori da nitijedan problem vise nije ostao...
19. glazba..
20. ljubav iz knjige, dovoljno velika da stisa alarm
21. cvijetici i duge i leptirici i oblaci, baloni od sapunice...free falling..
22. putovati.. pokusati naci svoje mjesto..
23. poklone.. one samo da znas da je stalo..kamencic, pismo, cvijetic...
24. biti drama queen.
25. samopouzdanje..