<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo sam samo ja, tipkajuci s vremena na vrijeme, pisuci o svemu i svacemu, ponekad misleci na nekoga, ne radeci zapravo nista, mozda mastajuci o odlasku negdje i pronalasku necega, skrivajuci ponesto, razmisljajuci pomalo...

Stvari se polako vraćaju na mjesto
Ovako nešto se ne događa često
Premda, priznajem ponekad pretjeram
I nekud otplovim sam

I tad slike izblijede sve
I tad povlačim se u sebe
I tad nisi mi potrebna

Kazaljke i dalje krugove crtaju
Umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me
Bila si tu

Tko zna, kuda si otišla
Tko zna, zbog čega se ne vraćaš
Tko zna, sve piše u zvijezdama

Još jučer poljupcima mi smo se borili
I dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
Što se dogodilo, gdje je ta kap
Što je prelila čašu
Što te natjerala da odneseš
Sve što samo volio, a tebe sam volio
Sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao
Zar sam pogriješio što sam se smijao
Kad su mi govorili da sve su žene kurve

Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
Kao u bajci, prekriven trnjem i travama
Sve dok se ti ne vratiš, a vratit ćeš se znam
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
Dok me ne zagrliš
Dok me ne poljubiš
Dok me ne zagrije tvoj dah

You can tell by the way, she walks that she's my girl
You can tell by the way, she talks that she rules the world.
You can see in her eyes that no one is her chain.
She's my girl, my supergirl.

And then she'd say, it's Ok, I got lost on the way
but I'm a supergirl, and supergirls don't cry.
And then she'd say, it's alright, I got home late tast night,
but I'm a supergirl, and supergirls just fly.

And then she'd say that nothing can go wrong.
When you're in love, what can go wrong?
And then she'd laugh the nightime into day
pushing her fear further long.

And then she'd say, it's Ok, I got lost on the way
but I'm a supergirl, and supergirls don't cry.
And then she'd say, it's alright, I got home, late last night
but I'm a supergirl, and supergirls just fly.

And then she'd shout down the line tell me she's got no more time
'cause she's a supergirl, and supergirls don't hide.
And then she'd scream in my face, tell me that leave, leave this place
'cause she's a supergirl, and supergirls just fly

Yes, she's a supergirl, a supergirl,
she's sewing seeds, she's burning trees
She's sewing seeds, she's burning trees,
yes, she's a supergirl, a supergirl, a supergirl, my supergirl..



Where do we go, nobody knows
I've gotta say I'm on my way down
God give me style and give me grace
God put a smile upon my face

Where do we go to draw the line
I've gotta say, I wasted all your time, oh honey honey
Where do I go to fall from grace
God put a smile upon your face, yeah

Now when you work it out I'm worse than you
Yeah when you work it out, I want it too
Now when you work out where to draw the line
Your guess is as good as mine...

Where do we go, nobody knows
Don't ever say you're on your way down, when..
God gave you style and gave you grace
And put a smile upon your face, oh yeah

Now when you work it out I'm worse than you
Yeah when you work it out, I want it too
Now when you work out where to draw the line
Your guess is as good as mine...

It's as good as mine
As good as mine...

Where do we go, nobody knows
Don't ever say you're on your way down, when..
God gave you style and gave you grace
And put a smile upon your face



'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Try to make ends meet
Your a slave to money then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you
to the places where all the things meet yeah

No change,
I can't change I can't change, I can't change
But I'm here in my mould, I am here in my mould
But I'm a million different people from one day to the next
I can't change my mould
No, no, no, no, no

Well I never pray
But tonight I'm on my knees yeah
I need to hear some sounds
that recognize the pain in me, yeah
I let the melody shine, let it cleanse my mind,
I feel free now
But the airways are clean
and there's nobody singing to me now

No change,
I can't change I can't change, I can't change
But I'm here in my mould, I am here in my mould
And I'm a million different people from one day to the next
I can't change my mould
No, no, no, no, no
I can't change I can't change

'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Try to make ends meet
Try to find some money, then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you
to the places where all the things meet yeah

You know I can't change, I can't change
I can't change, I can't change
But I'm here in my mould, I am here in my mould
And I'm a million different people from one day to the next
I can't change my mould
No, no, no, no, no
I can't change my mould
no, no, no, no, no,
I can't change

I'll take you down the only road I've ever been down
I'll take you down the only road I've ever been down
(It justs sex and violence melody and silence)
(Been down)
(Ever been down)
That you've ever been down
That you've ever been down





Welcome to the planet
Welcome to existence
Everyone's here
Everyone's here
Everybody's watching you now
Everybody waits for you now
What happens next?
What happens next?

I dare you to move
I dare you to move
I dare you to lift yourself up off the floor
I dare you to move
I dare you to move
Like today never happened
Today never happened before

Welcome to the fallout
Welcome to resistance
The tension is here
The tension is here
Between who you are and who you could be
Between how it is and how it should be

I dare you to move
I dare you to move
I dare you to lift yourself up off the floor
I dare you to move
I dare you to move
Like today never happened
Today never happened

Maybe redemption has stories to tell
Maybe forgiveness is right where you fell
Where can you run to escape from yourself?
Where you gonna go?
Where you gonna go?
Salvation is here

I dare you to move
I dare you to move
I dare you to lift yourself
Lift yourself up off the floor
I dare you to move
I dare you to move
Like today never happened
Today never happened
Today never happened
Today never happened before

reklama

bittersweet dancing

ponedjeljak, 11.04.2005.

Vacation I opet je došla takva faza. :-) Kao što sam prije nekog vremena zatvorila blog, pa onda uskoro ponovno nastavila pisati, sad zato odlazim na odmor... Istina je da mi se trenutno ne da pisati blog. Nikad to ni nije bilo nešto ozbiljno, samo zezancija, ljudi iz razreda i tak... A primijetila sam i da dosta ljudi zatvara blogove jer im je dosta razmišljanja o svemu što pišu, neznanja o tome tko sve ovo čita, neshvaćenosti na bazi postova... Znam na što misle, jer sam često i sama razmišljala o tome. Svaka rečenica je prošla nekoliko carina i cenzura u mojoj glavi prije nego što je završila na ovoj stranici. Također, meni je apsolutno jasno da nitko tko bi čitao ovaj blog ne može znati kakva sam ja zapravo, niti ja to tražim od nekog. Ovdje su se samo našli neki kristalići iz mog ogledala, a ne moji stvarni strahovi, želje, nade, problemi... Jer ako ne mogu zadržati za sebe nešto do čega mi je stalo da ostane tajna, onda ne mogu to tražiti ni od kog drugog. Valjda je svima jasno da je Blog potpuno javna stvar, i nemaš nikakvu kontrolu nad time tko što čita (za razliku od nekih drugih web journal usluga,ali to je druga priča). I nije tako teško saznati tko je tko. Ja sam sasvim slučajno, preko linkova ili postova, a ponekad i bez toga, došla do blogova barem 10-ak ljudi koje znam u stvarnom životu. Normalno da netko tako može doći i do mog. Ima Blog i svojih dobrih strana, jasno. Lijep je to osjećaj kad vidiš da ti je netko ostavio komentar, da je potrošio dio svog slobodnog vremena na tebe, sjetio te se... Možeš upoznati nove ljude, ili ostati u kontaktu s onima koje možda inače ne vidiš, ili makar ne onoliko koliko bi to htio. U svojim postovima možeš se ispucati (naravno, koliko sam sebi to dopustiš), potražiti tuđe mišljenje, podijeliti veselje... Blog postane pravi mali svijet. No nije ni to za svakoga... Često čitam neke fakat super blogove, ljudi koji jednostavno imaju tu žicu za "blogiranje" i što je još važnije, volju... Meni je pisanje postova postalo pomalo teret, jer nikad nisam ni bila pretjerano zainteresirana za to, nisam unosila sebe u to. I to se vidi, jer na blogu nema osobnih detalja, nema priča o onome što nas čini čovjekom, o osjećajima i razmišljanjima... Ja jednostavno nisam takav tip, jer sam vrlo privatna osoba, i malo me ljudi zapravo zna (možda nitko onako kao bih htjela, onako kako stvarno jesam). Zato, da bih sebi olakšala, a i poštedila druge od onakvih ustala-se-jela-bila-u-školi-itd. postova, odlazim na odmor od blogiranja. Ostavljam sva vrata otvorena, i ovo nipošto ne znači da napuštam ove krugove... Previše me zabavlja ovo društvo na blogovima ljudi s kojima se družim i previše volim ostajanje u kontaktu preko komentara da bi se mogla svega toga samo tako odreći. Ovo samo znači da ne očekujete neke nove postove. Možda (vjerojatno) će doći kad me pukne inspiracija, ali ja se oslobađam pritiska. :-) Uživajte svi u životu, svaki dan je poseban...

utorak, 05.04.2005.

Lazy me Znam, znam, baš sam lijena. U svoju obranu imam reći jedino to da sam stvarno namjeravala napisati doživljaje iz Italije nadugo i naširoko, popraćeno slikama, i to čim sam se malo odmorila od puta, dakle u srijedu ili četvrtak. No onda je nastao problem da nisam mogla slike uploadati, a nije mi se dalo pisati bez njih, i tako sam dan za danom odgađala pisanje posta. Zatim su neke od mojih navijačica već stavile stvarno detaljne opise, sa puno lijepih slikica... Tako sam ja odlučila da ću se ovaj put izvući, a ubuduće obećajem da neću odlagati pisanje postova, jer se tako oni nikad ne napišu. ;-) Pa koga zanima naš fenomenalan put u Italiju i na Siciliju, neka pogleda ove blogove: Marina, Petra, Dina, Jelena. Stvarno nam je bilo super. I sad evo sjedim i razmišljam kako da u par riječi napišem ono najvažnije, nešto što će mi posebno ostati u sjećanju od tih tjedan dana provedenih zajedno... I ne mogu, jer sve skupa je cjelovit i poseban doživljaj. Figariranja kose u samostanu, probavanje koreografije po paklenom suncu, spavanje/nespavanje u autobusu, pinky moda, gljivična juha, dolazak na "seosko imanje" Arenella, fancy večera, navijanje sa Španjolkama, vezanje "gumielastike" na nogu, zajedničko pjevanje Kad si sretan na 5 različitih jezika, Diridika, diskriminacija građana izvan EU, "3 majice 10 euro", razbacivanje na podiju prije proglašenja, juriš na McDonald's, Kokolo i još tisuću malih sitnica, sve su to samo djelići jedne pustolovine koju nećemo skoro zaboraviti. I za kraj, bellissimas ragazzas: I opet... Dunavom! (i da, shvaćam da oni koji ne znaju o čemu se radi vjerojatno misle da sam skroz skrenula... ;-)) Inače, imam slobodna ova dva dana jer je u četvrtak županijsko natjecanje iz hrvatskog... I iako bih se trebala pripremati, ne radim ništa, već dangubim uz televizor i kompjuter... Ali eto, mora čovjek malo i uživati. Sutra ću, nadam se, makar malo prelistati tu gramatiku, i to je to. P.S. Počivaj u miru papa Ivan Pavao II. Riječi su suvišne.