bittersweet dancing

ponedjeljak, 28.02.2005.

Pokušavam skužiti kako staviti slike uz post (so shoot me ;-))... Želi netko pomoći?
- 23:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.02.2005.

Znam, rekla sam da je blog zatvoren, i zapravo i je...

Ali eto, sa malom promjenom dizajna i svega, došlo mi je da pišem.

Tako čitam ja neke blogove ljudi koje znam, neke malo više, neke malo manje, neke bih željela da ne znam... I skužim kako je svijet malen. (Da, hvala, znala sam ja to i prije.) Jer ako ti se da, i ako u tom trenutku nemaš pametnijeg posla, ti na Blogu otkriješ cijele obitelji, sportske ekipe, društva, bendove, ljubavne parove, razrede... I sve je ovo samo Big Brother, osim što nitko ne dobije milijun kuna i svi to radimo besplatno. A zašto? Zato jer smo svi ekshibicionisti i voajeri, eto zato. (Kome su preteške riječi, neka pogleda u rječnik.)

I onda netko kaže da piše blog samo zbog sebe, i da ga/ju nije briga što drugi misle. Kak da ne, a Internet je kućna mreža ako je to istina. Ako nekoga stvarno nije briga što drugi misle i što će reći na post o novim doživljajima u tuđem životu, taj netko ne piše svoje misli negdje gdje ih svi mogu pročitati, i ne gleda kad će se ona brojkica iza riječi Komentari povećati. Za privatne misli postoje staromodni dnevnici, uostalom, sve je ionako u našoj glavi, pa se u njoj većina stvari može i riješiti.

I tako, malo-pomalo, stvori se novo društvo na blogu. Neke znaš, neke ne. I onda opet, kao u stvarnom životu, ne možeš napraviti (napisati) ništa a da se to ne širi i prepričava dalje. (Ovdje ne mislim na sebe, jer upravo iz tog razloga nikad ne pišem ništa bitnog na blogu.) Vjerujte mi, odrasla sam u mjestu u kojem praktički znaš svakog, i svatko više-manje zna tebe, ako nište drugo, onda po tračevima. I priče se uvijek jako brzo šire. A sad je blog samo produžetak toga.

Neka, barem je zabavno. U tome je valjda i bit svega. Da ne spominjem da možeš čitati o ljudima koje nisi dugo vidio, ili s kojima nisi više u kontaktu, ili s kojima se nikad ne bi družio i otkriti kako drugi ljudi razmišljaju i pišu o njima. Fascinantno je to, zapravo. Bila bi dobra tema za maturalni rad, recimo. Ili za još nekoliko stotina ovakvih postova.

Najbolja stvar je da iz ovog svijeta možeš otići kad želiš. I biti tko hoćeš.

A sad mi je dosta filozofiranja. :-)
- 11:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 02.02.2005.

So long, farewell...

E pa, ovako, s obzirom na to da sam ja ovaj blogich ionako otvorila prvenstveno zbog najdraže jedne od dva bedaka, i da mi baš i nije bio neki gušt pisati u njega, što se odrazilo i na zanimljivost dotičnog teksta, kako mi je smjerno na to ukazao blogger prkno, ovaj blog proglašavam zatvorenim. ;-)

Ionako je samo stajao, a meni se fakat nije dalo pisati u to, jer stvari koje me nekad fakat muče neću ziher objavljivati javnosti, a neću valjati gluposti reda radi jer nisam taj tip... Tko voli, nek izvoli, ja ne budem.

To bi bilo to od mene zasada, vidimo se na komentarima po okolnim blogovima, this baby is closed.

:-)
- 22:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #