Znam, rekla sam da je blog zatvoren, i zapravo i je...
Ali eto, sa malom promjenom dizajna i svega, došlo mi je da pišem.
Tako čitam ja neke blogove ljudi koje znam, neke malo više, neke malo manje, neke bih željela da ne znam... I skužim kako je svijet malen. (Da, hvala, znala sam ja to i prije.) Jer ako ti se da, i ako u tom trenutku nemaš pametnijeg posla, ti na Blogu otkriješ cijele obitelji, sportske ekipe, društva, bendove, ljubavne parove, razrede... I sve je ovo samo Big Brother, osim što nitko ne dobije milijun kuna i svi to radimo besplatno. A zašto? Zato jer smo svi ekshibicionisti i voajeri, eto zato. (Kome su preteške riječi, neka pogleda u rječnik.)
I onda netko kaže da piše blog samo zbog sebe, i da ga/ju nije briga što drugi misle. Kak da ne, a Internet je kućna mreža ako je to istina. Ako nekoga stvarno nije briga što drugi misle i što će reći na post o novim doživljajima u tuđem životu, taj netko ne piše svoje misli negdje gdje ih svi mogu pročitati, i ne gleda kad će se ona brojkica iza riječi Komentari povećati. Za privatne misli postoje staromodni dnevnici, uostalom, sve je ionako u našoj glavi, pa se u njoj većina stvari može i riješiti.
I tako, malo-pomalo, stvori se novo društvo na blogu. Neke znaš, neke ne. I onda opet, kao u stvarnom životu, ne možeš napraviti (napisati) ništa a da se to ne širi i prepričava dalje. (Ovdje ne mislim na sebe, jer upravo iz tog razloga nikad ne pišem ništa bitnog na blogu.) Vjerujte mi, odrasla sam u mjestu u kojem praktički znaš svakog, i svatko više-manje zna tebe, ako nište drugo, onda po tračevima. I priče se uvijek jako brzo šire. A sad je blog samo produžetak toga.
Neka, barem je zabavno. U tome je valjda i bit svega. Da ne spominjem da možeš čitati o ljudima koje nisi dugo vidio, ili s kojima nisi više u kontaktu, ili s kojima se nikad ne bi družio i otkriti kako drugi ljudi razmišljaju i pišu o njima. Fascinantno je to, zapravo. Bila bi dobra tema za maturalni rad, recimo. Ili za još nekoliko stotina ovakvih postova.
Najbolja stvar je da iz ovog svijeta možeš otići kad želiš. I biti tko hoćeš.
A sad mi je dosta filozofiranja. :-)
Post je objavljen 20.02.2005. u 11:26 sati.