Ovaj je svijet prepun zapretanih misli,
ovi krajevi su puni snalažnjivih ljudi
bez poštenja i skurpula koji će
za plavu kuvertu učiniti sve.
Oko nas samo politika
i ista bezizražajna lica,
oko nas i Božić postaje
dobra pogodba.
Mi živimo u drugom svijetu
gdje je Morrison dovoljan
da zapali vatru i gdje smo mi
sve što je potrebno da ju održi.
Mi živimo u svijetu gdje zajedno
gradimo mostove što drže.
Za razliku od onih koji buru
ne podnose.
Nema politike do ove naše
gdje se jedini porez uzima
na iskrenost i emociju.
Nema politike do ove naše
gdje božićnica postaje
iskreni poljubac.
Bolje vidim otkad si pored mene
sve te šarlatane i njihove premaze
raznim i naoko miriišljivim nijansama.
Neko šesto čulo kao da raste
što se više iskreno zaljubljujem.
Ne mogu si pomoći
a da ne pomislim da bi svi imali
više od Božića kad bi usvojili
našu politiku.
Govore ljudi kako je pisanje slično tkanju.
Od dobre tkanine loš krojač ne napravi ništa,
a od loše dobar stvori remek-djelo.
Jesmo li mi ispali iz nje pa lutamo po mraku
od hrpe riječi ne nalazeći pravu?
Nemoj odgovarati, pitanje je i tako retoričko.
Nikad pero i lingvistika neće reći ništa
što dodir u trenu ispriča.
Mi smo dvoje ljudi potonulih u tamu
bez obzira na neone oko nas.
Svjetla gore ako ih tražiš, ako si dopustiš
pružiti priliku. Oblaci su niski ako se uvjeriš
da ih možeš preletjeti.
Mi smo dvoje ljudi koji svjetle u tunelu
dok krpaju ostatke paučine stiha.
Prašina polako pada na usnule glave
i snovi su svuda oko nas.
Opusti se i zatvori oči.
Nije važno da li ih vidiš.
Oči neće reći ništa
ostavi dodiru da sve
ispriča.
Neka snovi vode igru
dvoje luđaka.
Dopustite mi da zadržim autorska prava
na svaki dan,
jer iako sam samo fiktivno lud
nijanse u glavi vidim samo ja.
Plagijata ionako ima previše,
a fotikopije su jeftine kao
žene u izlozima Amsterdama.
Kradimo pametno,
ali cijelu pjesmu ionako ne možemo napisati
ni odsvirati.
Moji dani su čudni i plaše poput klauna,
a žene su ružne ili barem takve ispadaju.
Ogledalo ne priča sa mnom jer nikako
ne ličim na De Nira. Na sreću.
Dopustite mi da zadržim autorska prava
na svaki dan,
jer iako sam samo fiktivno lud
i moja fabula može svršiti
žutom minutom.
A onda...
Neka pate izdavaći...
Ma zaboravi sve zvukove što te odvode,
zaboravi zvijeri i dlakave neandretalce
što urliču dok ti toljagom
lupaju po glavi.
Solo, onaj solo na gitari
i sklopljene oči uz
križ na čelu pored
odra.
Sve, baš sve zaboravi
i ugasi svijeće.
Nisam ono što sam bio,
nisam ono što voliš
ali otrgni se od stiha
i... zaboravi.
Ma zaboravi sve zagrljaje,
zaboravi blijede vampire
i duhove koje ne možeš
vidjeti.
Akustičnu gitaru u tišini,
Jučer od Beatlesa,
Jednu od U2-a,
Ljubav života od Queena
ZABORAVI.
Sve, baš sve zaboravi
i ugasi svijeće kao da nikad
nismo postojali.
Došla si kao nenajavljeni smijeh,
iznenađenje na TV programu.
Otvorila si vrata neuredne sobe
i dovela me u red.
Skinula si sve okove
što ih kao minsko polje
stavih na sebe.
Strah me nije spriječio
da se otvorim,
priznam odglumljene scene
i da se prepustim.
Razmisli,
ali ne predugo
jer nisam od onih što ostaju.
Iznenađenja se
ne ponavljaju dvaput,
a drugi smijeh je namješten
i isforsiran.
Lako je naići
na zaključana vrata.
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK