Govore ljudi kako je pisanje slično tkanju.
Od dobre tkanine loš krojač ne napravi ništa,
a od loše dobar stvori remek-djelo.
Jesmo li mi ispali iz nje pa lutamo po mraku
od hrpe riječi ne nalazeći pravu?
Nemoj odgovarati, pitanje je i tako retoričko.
Nikad pero i lingvistika neće reći ništa
što dodir u trenu ispriča.
Mi smo dvoje ljudi potonulih u tamu
bez obzira na neone oko nas.
Svjetla gore ako ih tražiš, ako si dopustiš
pružiti priliku. Oblaci su niski ako se uvjeriš
da ih možeš preletjeti.
Mi smo dvoje ljudi koji svjetle u tunelu
dok krpaju ostatke paučine stiha.
Prašina polako pada na usnule glave
i snovi su svuda oko nas.
Opusti se i zatvori oči.
Nije važno da li ih vidiš.
Oči neće reći ništa
ostavi dodiru da sve
ispriča.
Neka snovi vode igru
dvoje luđaka.
Post je objavljen 17.12.2006. u 23:11 sati.