Došla si kao nenajavljeni smijeh,
iznenađenje na TV programu.
Otvorila si vrata neuredne sobe
i dovela me u red.
Skinula si sve okove
što ih kao minsko polje
stavih na sebe.
Strah me nije spriječio
da se otvorim,
priznam odglumljene scene
i da se prepustim.
Razmisli,
ali ne predugo
jer nisam od onih što ostaju.
Iznenađenja se
ne ponavljaju dvaput,
a drugi smijeh je namješten
i isforsiran.
Lako je naići
na zaključana vrata.
Post je objavljen 01.12.2006. u 20:04 sati.