Dama ne traži svijet koji će dijeliti prazne komplimente. Ne traži lijepe riječi kao udicom. Dama je svjesna onoga što jest i ne treba nikog da joj to govori. Neprestano. Dama stoji sama na svojoj cesti i neće zamoliti gospodina da joj posudi kišobran. Radije će kisnuti ili ga kupiti sama . Nešto kao Barbara u pjesmi onog Francuza.... Gdje su dani kada je ostajala u mašti udvarača što proživljavaše sekunde u impresioniranosti njenom unutarnjom snagom?
Udvarač stoji svjestan njene ljepote i stava prema ispraznosti praznih komplimenata, glupavih izraza lica i nepotrebnih dodira ali i dalje ne bježi od svog vlastitog unutarnjeg instinkta. Na trenutak postaje životinja i njime vlada nagon. Živci su se izgubili negdje između Morrisona i Barreta, pa polako pucaju. Uzdužno. Prijateljice su mu noć i samoća i svjestan je da jedino njima može vjerovati. Nešto kao Poe ili takvi. Ostaje u svojoj melankoliji i našoj zajedničkoj traumi jer nema jednog bez drugog. Ostaje svoj, ne niječući ono životinjsko u sebi. Bez glume samo s čistim poštovanjem.
Night comes with an illusion.
Music of ghosts bows to the redemption and disappear.
We are frightened without an excuse and I spit on shadows
that are carrying the glimpse of dark memory, disorientation and loss.
Goodbye, my dear lady in crystal shoes.
I am just a boy who will never know how warm your body can be,
or those tiny little secrets that are kept hidden from the world.
You were cruel and insensitive, even selfish.
I’m not a boy anymore and (however slowly it can be)
I realize that I will never turn out to be a Peter Pan.
It’s a shame for both of us, isn’t it?
We were innocent kids in the world of perverts, murderers and rapists and we couldn’t survive.
Just mud and sand are below us. There is no green grass or flowers.
Above us only clouds and fog is surrounding us.
End of childhood and death of conscience.
So, those are the poems that dead boy wrote.
Take them as a window to happier times and places.
I will be bird and you can be a lady if you still want.
But please, be a lady then and not somebody’s toy.
Those are the poems that dead boy wrote.
A boy who, unfortunately, become an adult.
Ne draj ta pisma wanna be dječaka ako nisi svjesna grešaka. Bila si mlada, ali to te ne opravdava. On je također bio mlad i sad stoji pred tvojim vratima kao karikatura koja spava na klupama spremna da primi podstanare kao što je, navodno, Tin učinio u Beogradu. Dopusti da na trenutak ukroti tvoje misli kada budeš sa žalom gledala u sretnija doba. I sjeti se... kako si jednog dječaka prisilila da odraste u svijetu perverzija i zločina koje činimo sami prema sebi. Sjeti se... Nešto kao Barbara u pjesmi onog Francuza.
< | ožujak, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK