POSVEĆENO SVIMA S KOJIMA
SAM POPIO BAREM LITRU VINA
Krčma je za njega bila hram, jer vino oslobađa od sebičnosti i kao ljubav primiče dušu raju. Sretni su samo pijanac i ljubavnik, jer su se stopili u vezu s beskonačnim, a licemjer i bukvojed dostojni su samo prezira. Pijanstvo odvaja čovjeka od mrske stvarnosti, a erotika, čaša i religija čine za njega neku osobitu sintezu. Njega je Božja volja punomoćno odredila da bude pijanac, i zato se tome ne može oduprijeti zemaljskom silom.
Tin Ujević
Čovjek razbarušene kose, slobodnog stila odijevanja i ponašanja u kojem se očituje trojstvo erotike, čaše i religije na najbolji mogući način. Iz očiju mu isijava neka čudna dobrota koju, zbog svoje ranjivosti, predobro skriva. Po definiciji okoline smatran je boemom ili umjetnikom, neki su ga jednostavno zvali propalicom. Stvar je gledišta. Glazba nije samo ono što svira s radija. Glazbu možemo čuti ako osluhnemo oko sebe. Sve je to ipak stvar percepcije. Iz vinarije se osjetio težak miris fermentiranog grožđa. Ušao je unutra nastojeći svoje nosnice prilagoditi zagušljivom prostoru u kojem su dominirale bačve i korpulentan muškarac, očito iskompleksiran zbog ćelavosti. Na glavi je imao periku koja je klizila s jedne na drugu stranu asocirajući ga na zmiju u rajskom vrtu. Groteska. Prizor su prekinule nevoljke riječi: „Što hoćeš?”
- Želio bih bocu bijelog vina. Najjeftinije koje imate.
- Vi mladi... Nikada nećete naučiti što je dobro vino.
Daj to vino i šuti. Nitko te nije pitao za komentar – mislio je u sebi vadeći zgužvani novac. Na glas nije rekao ništa. Bio je pisac, ili je bar volio tako misliti o sebi. Pitao se zašto uopće pije. Pije li zbog žudnje za ženom, potrebe za seksom, ili možda zato što je čuo da su neki poznati pisci i pjesnici otvarali nove vidike alkoholom? U središtu svega što je volio u književnosti nalazila se žena. Odmah negdje do nje nalazila se praznina i melankolija. Kao Poe, Byron ili Baudelaire. Alkoholom možda dosegne takvu višu razinu. Barem se nadao. Opajati se s prijateljima. Činiti to redovito predstavljalo mu je zadovoljstvo. Nije se zato smatrao pijancem. Razliku između sebe i pijanca vidio je upravo u toj redovitosti. On bi se prije, kako je to rekao Tin, nazvao pilcem. Uživateljem vina. Stan je bio neuredan kao zapuštena žena. Knjige, čarape, pepeljara i prazne boce dočaravale su sliku. Jedini dašak reda u kaosu bio je stol sa pisaćim strojem. Nije volio kompjutore. Stari dobri zvuk pisaće mašine dovodio ga je do ekstaze. Usporedive s orgazmom.
On je zalagao svoj plašt u mehani, a tražio je i da ga poslije smrti ostave u podrumu i bace u puno bure. U krčmu, u kojoj se nalazi sva mudrost svijeta, on bježi iz mošeje i iz društva cjepidlaka. Za nj je vino logička potreba u vezi s proljećem i ljubavi, a glavni njegov autoritet iz starozavjetne ostavštine je Noa koji je otkrio blagosti vinove loze. Ni mudraci ni sveci nisu dostojni poštovanja kao taj drevni patrijarh koji se otkrio u snu i pokazao djeci svoju golotinju.
Tin Ujević
Mehandžinica je nosila vino za drugove okupljene oko stola. Zadnja para koju je imao odlazila je na uživanje. Hedonizam kao način života. Žena kao potreba. Nagoni moraju biti zadovoljeni. Umjesto da mu izoštri percepciju alkohol ju je otupio, a ionako je bila slaba. Kreativnost mu je opasno podrivena, a on još uvijek misli da je za korak bliže nirvani. Žena. Crnokosa, velikih crnih očiju koje su ga usisavale u sebe kao da su crne rupe. U njima je bio izgubljen. U njega bi navrla krv koja pomiješana s alkoholom čini mješavinu ludila, pohote i opsesije. Žena je biće što uzrokuje ludost, i čini da ljudi postaju smiješni. On, kad je pokušavao nešto napisati uvijek je nastojao idealizirati ženu. Baš zato, zatočen u alkoholnom deliriju, zna da ne može napraviti ništa. Ova žena možda predstavlja nešto najljepše i najnježnije što je u životu vidio, no da bi je mogao idealizirati mora živjeti bez nje. Lud je. Mora, želi, a ne smije. Njene dojke pozivale su njegove usne krvavim pirom pomućenog uma. Seks je zavladao njegovim umom. Poezija, proza i ostale vrline pale su u drugi plan. To više nije on. Sad je samo životinja što traži partnera za parenje. Pokušava doći do nje, a ne može napraviti korak, vrti mu se u glavi. Tog trenutka shvaća da mu je ideologija kriva. Jadan stvaraoc kojem za stvaranje treba piće. Mada djelo može biti dobro ili loše i nije bitno kako je nastalo. On pada na tlo. Delirium tremens. Žena odlazi kao što uvijek odu. Njemu ostaju idealizacija, čaša i religija. Ovo potonje samo zato da bi se imao s kim svađati, koga proklinjati i kriviti za sve ono što se nije dogodilo. Erotika se odsada ograničava na bordele. Lake žene za malu paru. Čaša i ćelavi, mrzovoljni vinar jedina su realnost. Nije više pilac. Nema zašto biti. Njega je Bog predodredio da bude pijanac, i tome se sad više ne može oduprijeti. IN VINO VERITAS.
studeni, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK