Evanđelje u molitvama
petak, 28.01.2011.
33 - Škola ljubavi (zdravlje)
Najveći dar Gospodara prirode je naš život,
a najveći dar za održavanje života je zdravlje.
Zato čovjek mora činiti sve da očuva zdravlje
da bi sačuvao svoj zdrav duh i zdravo tijelo.
Da bi ostvario tu harmoničnu ravnotežu
u tjelesnoj građi i psihičkom doživljavanju,
pored higijene, zdrave i umjerene ishrane,
čovjeku je potrebna mirna savjesti - što je
temelj našeg tjelesnog i duševnog zdravlja,
potom, volja za životom, vjera u smisao života,
vedro raspoloženje, rad i aktivnosti, sport,
pravilan odmor, liječnička preventiva i dr...
Umjerenost u svemu, preduvjet je zdravlju,
zato svaki čovjek vlastitom savješću mora
dati sebi pravu mjeru u svim stvarima.
Vrhunac duhovnog razvoja čovjeka, na
putu svetosti, jeste iscjeljivanje savješću,
a to je liječenje vlastitog bića, stalnom sviješću,
da je podvrgavanje volji Božjoj u prihvaćanju
raznih kušnji, pa i smrti, u planu Božjem,
jer su sve to nužna stanja ili sredstva po
kojima se u Ljubavi, u ovom redu spasenja,
za smrtna čovjek može postići besmrtna sreća,
u Bogu izvoru svakog bitka i svake sreće.
Liječenje duha, duše i tijela raznim terapijama,
koje se danas nude sa više ili manje uspjeha,
ipak, samo djelimično pomažu čovjeku.
No, vjera i savjest, kao vrhunske kategorije
ljuskog duha, omogućuju izlječenje čovjeku,
omogućuju mu prelaz u duhovnu svevrenensku
stvarnost ljubavi i sreće, za kojom čovjek žudi.
I ne zaboravimo, sve što je ljudsko ima kraja,
i kada se dođe do tog kraja, a to je smrtni čas,
tada zataji sve znanje, svaka znanost, medicina
i sve terapije, a preostaje još samo savjest,
taj most preko kojeg prelazimo u jednu drugu
stvarnost, u stvarnost darova ljubavi Božje...
petak, 21.01.2011.
32 - Škola ljubavi (sloboda)
Sloboda je dar Neba, Božji dar čovjeku.
Bog je ograničio svoju svemoć radi velike
ljubavi prema čovjeku, darujući mu slobodu.
Tko dakle, u svojoj slobodi prihvati vjeru
i u vjeri ljubav, taj polazi putem svetosti.
Svetost znači nutarnje duhovno ozdravljenje,
od posljedica grijeha i rast u Božjoj blizini.
Tko raste prema naumu koji je Bog utisnuo
u ljudsko srce, ostaje u ljubavi i postaje svet.
Čovjek se može oduprijet božjem naumu
ali, tada se udaljava, te izostaje njegov rast.
Ostaje tajna zašto čovjek odmah, sa lakoćom
i sa radošću ne prihvaća poziv na svetost,
jer je svetost najnaravnije stanje duha.
Marija je sveta, jer je snagom milosti
ostvarila puninu svetosti i u njezinom
životu Božja volja se potpuno ostvarila.
Marija želi da mi slijedimo siguran put,
put nutarnjeg oslobođenja od grijeha,
jer je to naš prvi korak prma svetosti.
Važna su mala odricanja, žrtve, napori,
da bi se potom krenulo većim koracima
prema željenim dubinama Božje ljubavi.
Majka nas ne želi siliti, jer ne želi robove
nego želi odgajati svoju slobodnu djecu
Ona čeka naš odgovor i trpi ako izostane,
jer i mi trpimo ako na ljubav nemaodgovora.
Vjera je čin ne samo razuma nego i srca.
Ljubav je čin srca, događanje srca i razuma.
Zato se nitko ne može siliti na ljubav niti na vjeru.
Ostaje činjenica da čovjek mora imati neku vjeru
da bi živio i mora biti ljubljen da bi mogao preživjeti.
"Zbog toga uložite svu revnost, da sa svojom vjerom
spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem
uzdržljivost, sa uzdržljivošću postojanost, s
postojanošću pobožnost, a s pobožnošću bratsku
ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće.
Ako, naime, posjedujete sve ove kreposti,
te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju
da ostanete ni besposleni u pravoj spoznaji
našega Gospodina Isusa Krista..."(2 Pet 1,5-9)
subota, 15.01.2011.
31 - Škola ljubavi (Vječna ljubav)
Samo je kršćanska vjera nadnaravna,
jer je objavljena od samoga Boga,
po Isusu Kristu, sinu Božjemu,
dok su sve druge religije naravne,
nastale po čovjeku, koji stremi Bogu.
Sve religuje su dobre, ako čovjek
po ispravnoj savjesti prihvaća istinu,
i prema Božjim normama svoje poslanje.
I ako mnogi ljudi nisu u Kristovoj vjeri,
ili nisu bili u prilici upoznati Krista,
na putu su spasenja, dok iskazuju želju
i vrše dužnosti prema volji Božjoj.
U kršćanskom poslanju nema vjere
bez djela pokore i kršćanske ljubavi,
jer kršćanska Kristova vjera, egzistira
u vječnoj blizini, čovjeka i Stvoritelja,
prema božanskoj ljubavi, kojom se,
za sve ljude osiguravaju bolji uvjeti
života, života po zakonima Božjim.
Za život vjernika, odgojem savjesti,
ljubav postaje najviša norma, i cilj.
Ljubav nam osigurava životni prostor,
nužan za djelovanje u živornoj sredini.
Vjera je neophodna za odgoj savjesti
a time i za ostvarivanje čovjekova bića
u njegovoj ljudskoj i božanskoj punini.
Za ostvarivanje ljubavi dvaju bića, i
sama ljubav u vjeri, postaje moralna
norma prema kojoj se treba ravnati.
Pokoravajući se glasu mirne savjesti,
pokoravamo se Božjim zapovjedima
i tako ostajemo podložni volji Božjoj.
U nadi i žrtvi prihvaćati volju Božju,
put je prave vjere, put je vječne ljubavi.
Ako nema Ljubavi, što nam ostaje,
što nam ostaje bez svjetionika u mraku.
Zato svakom čovjeku istina i ljubav Božja
mora biti važnija od svake druge vrijednosti.
Vjernik, već sada nosi predokus neba u
svom srcu, smiren je unatoč svim patnjama,
svim kušnjama, i mirno gleda smrti u oči,
koliko je to čovjeku uopće moguće.
Nevjernik, smisao života vidi u granicama
ovog zemaljskog života, osuđen je na
stalno traganje za smislom u besmislu
svoje egzistencije, misleći da bez vjere
i savjesti može pronaći životne vrijednosti.
Pravednike među nevjernicima, Bog poziva,
i na put im stavlja svjetlo za obraćenje,
te raznim kušnjama vraća ih na pravi put,
put nade, vjere, istine i vječne Ljubavi...
petak, 07.01.2011.
30 - Škola ljubavi (Ljubav i molitva)
Želja za Bogom izvire iz svakog srca,
ona nam je darovana kao sjame života
koje treba njegovati i omogućiti mu rast
kroz svakodnevni rast radosti u molitvi.
Odgoj u molitvi treba biti i ostati naravan,
tako naravan kao šo se uči materinji jezik.
Ali, u ovom svijetu život nije tako naravan
da se može njegovati i razvijati dar molitve.
Zato Bog podiže ljude, zajednice i mjesta
u kojima se posebo budi želja za molitvom.
Jedno od tih mjesta je i Međugorje, gdje
duh molitve pobuđuju vidioci, u ckvi, na
brdu Križevac i drugim mjestima ukazanja.
Majka Marija, nam poručuje: Vi, draga djeco,
ne možete shvatiti, kolika je vrijednost molitve,
dok sami ne kažete: Sad je vrijeme molitve,
sad mi ništa ostalo nije važno, sad mi nije
važna ni jedna osoba osim Boga. Draga djeco,
posvetite se molitvi s posebnom ljubavlju.
Tako će vam Bog moći uzvratiti milostima.
Zahvaljujući Međugorju, i porukama ljubavi
naše duhovne majke Marije, te pok.fra Slavku
Barbariću koji je iste zapisao, danas imamo
zadovoljstvo čitati sve ove postove o Ljubavi,
koje sam oblikovao ne mijenjajući sadržaj.
Probuđena želja za molitvom i susret s Bogom,
traži našu odluku s ljubavlju, red i redovitost.
Kada počnemo moliti, svjesno ostavljamo
sve, sav posao, sve ljude, isključimo telefon,
isključimo televizor i pripremimo kutak u stanu
kako bi pripremili svoj susret sa Stvoriteljem.
Tko ljubi Boga, on odlučuje moliti s ljubavlju,
tako lakše moli, moli sve više i što više moli
sve više ljubi, i ima više vremena za molitvu.
Svi koji misle da imaju problema s molitvom,
te ne mole, imaju problem odnosa prema Bogu.
Molimo svi drugačije, i na različite načine, ali
svaki način mora biti izraz ljubavi prema Bogu.
"Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što će mo
jesti, ili što će mo piti, ili u što će mo se obući? -
to sve traže pogani - jer zna Otac vaš nebeski
da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite
kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će
vam se nadodati. Dakle: ne brinite se tjeskobno
za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!
Svakom je danu dosta njegove muke. (Mt 6, 31-34).
