Samo je kršćanska vjera nadnaravna,
jer je objavljena od samoga Boga,
po Isusu Kristu, sinu Božjemu,
dok su sve druge religije naravne,
nastale po čovjeku, koji stremi Bogu.
Sve religuje su dobre, ako čovjek
po ispravnoj savjesti prihvaća istinu,
i prema Božjim normama svoje poslanje.
I ako mnogi ljudi nisu u Kristovoj vjeri,
ili nisu bili u prilici upoznati Krista,
na putu su spasenja, dok iskazuju želju
i vrše dužnosti prema volji Božjoj.
U kršćanskom poslanju nema vjere
bez djela pokore i kršćanske ljubavi,
jer kršćanska Kristova vjera, egzistira
u vječnoj blizini, čovjeka i Stvoritelja,
prema božanskoj ljubavi, kojom se,
za sve ljude osiguravaju bolji uvjeti
života, života po zakonima Božjim.
Za život vjernika, odgojem savjesti,
ljubav postaje najviša norma, i cilj.
Ljubav nam osigurava životni prostor,
nužan za djelovanje u živornoj sredini.
Vjera je neophodna za odgoj savjesti
a time i za ostvarivanje čovjekova bića
u njegovoj ljudskoj i božanskoj punini.
Za ostvarivanje ljubavi dvaju bića, i
sama ljubav u vjeri, postaje moralna
norma prema kojoj se treba ravnati.
Pokoravajući se glasu mirne savjesti,
pokoravamo se Božjim zapovjedima
i tako ostajemo podložni volji Božjoj.
U nadi i žrtvi prihvaćati volju Božju,
put je prave vjere, put je vječne ljubavi.
Ako nema Ljubavi, što nam ostaje,
što nam ostaje bez svjetionika u mraku.
Zato svakom čovjeku istina i ljubav Božja
mora biti važnija od svake druge vrijednosti.
Vjernik, već sada nosi predokus neba u
svom srcu, smiren je unatoč svim patnjama,
svim kušnjama, i mirno gleda smrti u oči,
koliko je to čovjeku uopće moguće.
Nevjernik, smisao života vidi u granicama
ovog zemaljskog života, osuđen je na
stalno traganje za smislom u besmislu
svoje egzistencije, misleći da bez vjere
i savjesti može pronaći životne vrijednosti.
Pravednike među nevjernicima, Bog poziva,
i na put im stavlja svjetlo za obraćenje,
te raznim kušnjama vraća ih na pravi put,
put nade, vjere, istine i vječne Ljubavi...
Post je objavljen 15.01.2011. u 01:17 sati.