Sloboda je dar Neba, Božji dar čovjeku.
Bog je ograničio svoju svemoć radi velike
ljubavi prema čovjeku, darujući mu slobodu.
Tko dakle, u svojoj slobodi prihvati vjeru
i u vjeri ljubav, taj polazi putem svetosti.
Svetost znači nutarnje duhovno ozdravljenje,
od posljedica grijeha i rast u Božjoj blizini.
Tko raste prema naumu koji je Bog utisnuo
u ljudsko srce, ostaje u ljubavi i postaje svet.
Čovjek se može oduprijet božjem naumu
ali, tada se udaljava, te izostaje njegov rast.
Ostaje tajna zašto čovjek odmah, sa lakoćom
i sa radošću ne prihvaća poziv na svetost,
jer je svetost najnaravnije stanje duha.
Marija je sveta, jer je snagom milosti
ostvarila puninu svetosti i u njezinom
životu Božja volja se potpuno ostvarila.
Marija želi da mi slijedimo siguran put,
put nutarnjeg oslobođenja od grijeha,
jer je to naš prvi korak prma svetosti.
Važna su mala odricanja, žrtve, napori,
da bi se potom krenulo većim koracima
prema željenim dubinama Božje ljubavi.
Majka nas ne želi siliti, jer ne želi robove
nego želi odgajati svoju slobodnu djecu
Ona čeka naš odgovor i trpi ako izostane,
jer i mi trpimo ako na ljubav nemaodgovora.
Vjera je čin ne samo razuma nego i srca.
Ljubav je čin srca, događanje srca i razuma.
Zato se nitko ne može siliti na ljubav niti na vjeru.
Ostaje činjenica da čovjek mora imati neku vjeru
da bi živio i mora biti ljubljen da bi mogao preživjeti.
"Zbog toga uložite svu revnost, da sa svojom vjerom
spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem
uzdržljivost, sa uzdržljivošću postojanost, s
postojanošću pobožnost, a s pobožnošću bratsku
ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće.
Ako, naime, posjedujete sve ove kreposti,
te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju
da ostanete ni besposleni u pravoj spoznaji
našega Gospodina Isusa Krista..."(2 Pet 1,5-9)
Post je objavljen 21.01.2011. u 17:46 sati.