Evanđelje u molitvama
subota, 30.01.2010.
II - Riječ tvoju slušam Gospodine
Koliko dugo si uz nas Gospodine,
je li teško biti spašen, biti sa Tobom u raju, koliko
nas dugo ljubiš ovdje na zemlji, da li Tvoja ljubav prestaje?
Od dana kada sam stvorio čovjeka, nikad se nisam
odvojio od njega. Kao njegov stvoritelj i Otac osjećam
potrebu da ga ljubim. Ja ga ljubim ne zato što mi je
potreban, nego zbog svoje Očinske i Stvoriteljske ljubavi.
S toga prebivam s njime, pratim ga svuda, pomažem mu
i dajem mu sve što mu treba. Vidim sve njegove potrebe,
muke, želje, a najsretniji sam kad mu pomognem i spasim
ga. Ljudi misle da sam Ja neki strašan Bog koni će čitavo
čovječanstvo strovaliti u pakao. Kakvo li će to iznenađenje
biti na kraju vremena kad budu vidjeli duše za koje su mislili
da su izgubljene, kako uživaju u vječnom blaženstvu zajedno
sa izabranima. Želim da sva Moja stvorenja znaju da postoji
Otac koji bdije nad njima i koji želi da već sada, ovdje na
zemlji, dožive vječno blaženstvo. Majka nikada ne zaboravlja
maleno biće koje je donijela na svijet. Nije li još čudesnije da
Ja mislim na sva svoja bića koja sam stvorio. Ako majka voli
to biće koje sam joj Ja podario, Ja ga ljubim još i više jer sam
ga stvorio. Ako se i dogodi da majka ne ljubi svoje dijete zbog
neke mane na njemu, tada ga ja još više ljubim. Kada dijete
odraste ona ga može ponekad i zaboraviti jer rjeđe misli na
njega, ali ja ga nikad neću zaboravioti. Ja ga uvijek ljubim pa
čak i onda kada on zaboravi na mene, svog Oca i Stvoritelja,
Ja ga se uvijek sjetim i ljubim. Već sam bio rekao da vam
želim već ovdje na zemlji podariti vječno blaženstvo, ali vi još
niste razumjeli Moje riječi. Ako Me ljubite i zovete slatkim
imenom Oca, spoznat će te već ovdje na zemlji, ljubav i
povjerenje koje će vam donijeti vječnu sreću o kojoj će te
pjevati na nebu zajedno s ostalim izabranicima. Nije li to
nebeska sreća koja će trajati vječno. Stoga želim da čovjek
bude svjestan da sam Ja tamo gdje je on. Da ne bi mogao
živjeti kad Ja ne bi bio s njim, živ poput njega. Usprkos
njegovoj nevjerici, ja sam uvijek uz njega"!
Hvala ti Oče!
Kriste, zašto smo stvoreni, što nam je ovdje činiti?
Isus je rekao: "Narode moj, stvorio sam anđele i čitavo
čovječanstvo tijekom godina. U svakom anđelu i svakoj
osobi različite su razine bića (postojanja) ali svi su oni
upućeni (usmjereni) da me slijede, premda imaju slobo-
dnu volju. Drugim riječima, neki su anđeli veći (slavniji)
od drugih, ali svi oni ispunjavaju svoja poslanja s osobnim
snagama. Slično je i sa čovječanstvom. Sve osobe imaju
posebna poslanja i dana im je sposobnost mojom milošću
da ispune ta poslanja. Neke su osobe veće od drugih po
biću i njihovim poslanjima, ali više se očekuje od onih sa
većim darovima. Na što god da ste pozvani činiti, trudite
se s mojom milošću i molitvom da to izvršite najbolje što
možete. Čak ako imate neko veće poslanje od nekoga
drugog, svi ste jednaki u mojim očima i obavljanje (izvršenje,
ispunjenje) vašeg poslanja znači da vi samo obavljate svoju
dužnost. Budite ponizni da slijedite moju volju i ne hvastajte
se čak ako imate veće poslanje od nekoga drugog. Svi moji
sveti osjećali su se nevrjedni za bilo koju hvalu i samo su
željeli podariti svu slavu Meni. Zato se ne razmećite sa bilo
kakvim vašim postignućima već dajte svu hvalu meni za sve
što ste uspjeli postići kao moje oruđe (instrument). Dajte čast i
hvalu meni za sve što ja obavljam preko mojih anđela i svih ljudi.
Hvala ti Isuse!
(gornje poruke Neba su autentične
i ne treba ih komentirati, samo ostavite trag)
- nastavlja se!
subota, 23.01.2010.
I - Riječ tvoju slušam Gospodine
Oče naš, koji jesi na Nebesima, mnogi te
žele upozbati i čuti tvoju riječ, osobito danas
kada se zlo tako često očituje, potiče nevjeru,
zavodi i mnoge živote porocima i grijehom razara,
daruj nam istinu po kojoj Te štujemo i ljubimo?
"Došao je Moj čas, ljudi me trebaju upoznati,
ljubiti i štovati kako bih im, kao Stvoritelj, mogao
biti Otac i Spasitelji i predmet njihove vječne
radosti. Sve ovo što sam vam rekao vama je
već poznato. Htio bih vas na to podsjetiti kako
bi ste stalno imali na umu da sam Ja vaš dobri,
a ne strašni Otac, te da sam Otac svih ljudi
kako ovih današnjih tako i onih koje ću stvoriti
do kraja svijeta. Želim da me ljudi upoznaju, ljube
i nadasve štuju. Da prepoznaju Moju beskrajnu
Ljubav prema svima, a osobito prema grešnicima,
bolesnima, umirućim i svima koji pate. Želim samo
jedno, a to je sve ih ljubiti, dati im sve svoje milosti,
oprostiti pokajnicima, ne suditi im po Mojoj pravdi
nego po Mojoj Ljubavi, kako bi svi bili spašeni i
postali mojim izabranicima. Kao zaključak ovog
dijela, dajem vam obećanje koje će trajati vječno:
Zovite me Ocem s ufanjem i ljubavlju i od toga
će te Oca sve dobiti s Ljubavlju i Milosrđem."
Isuse, pomozi nam, tako smo nesavršeni i grešni, kako
se popraviti i prići Tebi bliže, mnogo je danas neobraćenih,
daleko od tebe, što nam je činiti?
"Narode moj, mnogi od Mojih vjernih morali su svladavati
nesavršenosti u svojim duhovnim životima. Čak su i sveci
bivali umorni u svojoj vjeri tijekom godina. U svom ranijem
životu sv. Augustin nastojao je pronaći samoga sebe u
poganskom načinu življenja. Preko molitava svoje majke
sv. Monike, na koncui se obratio i postao veliki liječnik
moje crkve. Pozivam ljude iz svih slojeva i čak velike
grešnike da postanu vjernici. Stoga, ako ste čak ostavili
vjeru, dajem ljudima milost da se vrate svojem ranijem
žaru ljubavi za Mene. Sve do vašeg dana umiranja, tragam
za vama kao što pas lovački neba traga, tražim da ponudim
dušama spas, ako se samo pokaju za grijehe i priznaju me
kao Spasitelja i Gospodara njihovih života. Svima vama
trebale su godine napretka da dođete na višu razinu vjere,
pa zato ne budite kritičari drugih koji su na različitim
stupnjevima rasta u vjeri od vas. Ljubite jedni druge kao
što vas Ja ljubim i nastavite moliti za obraćenje grješnika,
osobito onih duša u vašoj obitelji koje su možda odlutale
od svoje vjere"
(nastavlja se)
subota, 16.01.2010.
Život i vrijeme
Vrijeme započinje stvaranjem, jer da Stvoritelj
nije stvorio svemir ne bi bilo vremena, postojala
bi samo Božja vječnost...Stvaranjem je, dakle,
darovan život u vremenu, a darovatelj je Bog,
koji ujedno daje smisao našem vremenu i našem
životu. Mi vrijeme svog života mjerimo godinama.
Što je onda godina? to je otkucaj svemirskog sata
u kojem zemlja načini krug oko sunca. Taj krug
ništa ne mjenja u dugoj povijesti ¸jer je to nama
samo vremenska mjera kojom mjerimo zemaljski
život. Prema vječnosti, godina ili vijek, samo je
trenutak, ali o tom trenutku ovisi naša vječnost.
Radi toga je neizbježno pitanje, u što ulažemo
to naše vrijeme, kako smo iskoristili ili upotrijebili
taj trenutak, taj Božji dar postojanja. Kakav smo
smisao dali vlastitom životu! Jesmo li gradili kuću
na stijeni koju ne mogu razoriti vihori, ili odnijeti
bujice, ili smo gradili na pijesku da u vremenu
postane velika ruševina. Tu je i pitanje svima
nama, osobito danas, kada svijet vrvi od bijede i
nemorala, kada je Haiti samo upozorenje za cijeli
svijet, koliko se razumjeno, koliko smo vrijedni u
Božjim očima, dali svojim životom postajemo Božji
prijatelji ili neprijatelji, da li shvaćamo bit života i
koliko zaslužujemo vremena ovdje i u vječnosti.
Nadalje, što je dakle, čovjek u trajnosti njegova
života na zemlji, Stotinu godima izgleda vrlo dugo.
A, prema vječnosti to su godine kao kap morske
vode ili zrno pijeska. Upravo radi toga, Gospodin
je s nama strpljiv! Stvara nam uvjete i daje svima
šansu, obasipa nas svojim milosrđem. Božje riječi,
često nas na svetim misama upozoravaju kako
odživjeti svoj trenutak vremena. Isto tako tješe nas
nadom oproštenja i pomirenja po milosrđu njegovom.
Radi toga je Bog i sišao iz svoje vječnosti u naše
vrijeme te se rodio kao čovjek, da bi poveo čovjeka
u vječnost sa sobom, na put istine, života, stvaranja.
Kao zaključno izlaganja, može se reći, da nas je Bog
stvorio u vremenu, a mi moramo, ili imamo zadaću
oživjeti ga...Vrijeme dodiruje vječnost, i teži za njom
po Isusovom otkupljenju čovječanstva. Na koncu,
moje vrijeme je kratak trenutak boravka na zemlji, i
od vjernosti Gospodinu u to vrijeme, ovisi moja sudbina,
moja zrela dob, životni plod, svetost ili njena negacija.
Tako u vremenu postajemo svjesni, da je u nama jedan
život koji nije od ovoga svijeta, nego od drugoga, da je
u nama život koji se ne zatvara u okvir vremena nego
nadilazi vrijeme. U transcedentalnosti naših misli, kada
prihvaćam vjeru kao istinu, ili istinu u vjeri i nadi, granica
između vremena i vječnosti tako postupno nestaje, te taj
prijelaz više nije nestajanje nego novo nastajanje. Grčki
mudrac Diogen, napisao je iznad svojih vrata: "ovdje se
prodaje mudrost". Neki atenski trgovac, da mu se naruga,
posla svog slugu sa tri sesterca, da mu proda mudrost.
Mudrac je uzeo novac, te na ploču napisao: "što god radiš,
misli na svršetak". Atenjaninu su se te riječi toliko svidjele
da ih je dao napisati iznad vrata svoje kuće. Ta mudra
izreka vrijedi i danas. Ako je život dar Božji, u vremenu -
za vječnost, onda ga treba doista živjeti ozbiljno, mudro
i odgovorno, da ga uludo ne rasipamo. Na koncu, završimo
riječima svetog pisma: "nauči nas dane naše brojiti, da
steknemo mudro srce". Jer, zemaljski sat svakog trena
može stati, sve zemaljsko urušiti se u trenu ili vremenu,
dok sat vječni kuca zauvijek, koracima djece Božje dat.
