Evanđelje u molitvama
nedjelja, 01.11.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 9.
Diviš se ljepoti prirode, zelenim šumarcima sa tisuće
predivnih stvorenja, putuješ i uživaš u čistom zraku,
ukusnim plodovima, prekrasnim krajolicima, rijekama,
gradovima. Hvališ nevidljivu evoluciju koja te ni na što
ne obvezuje, ta ona je zadužena da kreira svijet za tebe.
Po tebi poštovani naivni nevjerniče, i ti si plod evolucije,
puke slučajnosti, koja te je iznjedrila te ti ovaj svijet stavila
na pladanj užitaka, bez ikakvih obaveza i zadataka. Ta sve
je stvoreno za tebe, ti samo trebaš uzimati, uživati i raditi
po svome. Posao u firmi samo je mjesto ostvarivanja tvojih
materijalnih probitaka i upoznavanja novih osoba koje treba
uvrstiti u krug tvojih potreba i užitaka. Divota zar ne. Od tebe,
dangubo, nadri filozofe, koji sve okreće na svoj mlin da bi
opravdao svoje postojanje, ovaj svijet nema ama baš naka-
kove koristi, kako u duhovnom tako i materijalnom smislu.
Ali, nisi osamljen. Postoje od tebe oni još gori, nekorisniji, ili
"mlaki - tzv moderni kršćani", Oni se ne žele više boriti i hrvati
za istinu, ne žele više riskirati rane i patnje, jer, oni su danas
postali bogati, dokazani, svoji, žive u blagostanju i zajedno sa
takvima kao što si ti, žele "uživati". Oni su danas izmislili teoriju "prilagođavanja" ne zamjeranja, prilagođavaju se bludu, idolima,
ateizmu, skepticizmu, modernim iscjeliteljima, spasiteljima, koji
zajedno sa njima guranju ovaj svijeta u ambis, mimo volje Božje.
Bog naš stvoritelj, ljubi nas, brine za nas, a da togačesto nismo
ni svjesni, te nam i rječju i djelom svakodnevno govori, poručuje,
obnavlja ovaj svijet. Za "bogate" danas Isus poručuje: "Ti tvrdiš
bogat sam, nagomilao sam bogatstvo, ništa mi ne treba, a ne
znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep i go"
(Otk. 3, 17). "kažu da si živ, a mrtav si. Budi uvijek budan i ojačaj
ostatke koji već leže u smtri". (Otk 3, 1-2).
Htio to priznati ili ne, bio vjernik il nevjernik, imaju neke konstante
našeg postojanja koje ne možemo zaobići. Svijet nam je dat kao
takav, uz sva ljudska prava, slobode ali i obveze. Neznamo zašto,
data nam je borba između dobra i zla. Trajno smo u iskušenju
naše savjesti i požude. Dvojimo između smisla i besmisla, trajno
učimo. Tragamo za istinom i svojim pozivom. Ne znamo smisao
patnje, postojanja zla, te potrebe odricanja radi dobra. To se htio
to ili ne, budući prijatelju, mora prihvatiti i sa time nositi, svako na
svoj nači. Možemo gurati glavu u pijesak, ali samo do prve plime.
Može se pokušavati i odbiti, upravo onako kako ti i tvoji nevjernici
to čine, odriču se Boga, ostavljaju poteškoće po strani, te tjeraju
po svome, misleći da i je sve dopušteno. Da ne duljim, za kraj
ovog pisma, evo poslušaj riječ Božiju: "Ljudsko dijete, znam tebe
i tvoja djela, imaš samo malo snage, ali veliku čežnju. Nemoj se
plašiti, jer, ja sam pred tobom otvorio vrata koja više nikto ne može
zatvoriti. Tko pobjedi, tome ću ja dati hranu s drveta života koje se
nalazi u Božjem raju."
Znamo, dakle, da je svaka borba usmjerena ka određenom cilju
kojeg uz odricanje treba ostvariti da bi se došlo od pobjede.
Znaš li, koji je tvoj cilj, vidiš li to drvo života i njegove plodove?
(nastavlja se)
