Da, ali ti ne znaš što je vjera. Vjera počima tvojom odlukom
da se međusobno povežeš sa svojim Bogom, Stvoriteljem.
Vjernik je donio odluku te se zauvijek povezao s Ocem,
sklopio je savez sa Njim, te Bogu posvećuje svoj život,
znajući da mu pripada i Bog njemu pripada. Bog je postao
temelj i središte njegova života. U tome je bit vjere prijtelju,
da se uz Boga zauvijek vežeš. "Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moje riječi, i vjeruje Onom koji me posla, ima život
vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život".
Ako se odlučiš napokon živjeti sa Bogom, vjera postaje tvoj
savez sa Bogom, te ćeš osjetiti njegove riječi: "Sve što je moje
tvoje je, i što je tvoje, to je i moje". Tek tada postat ćeš svjestan
koliko dobivaš, i kolika je čežnja duše za Bogom u čovjeku.
Ako tada čitaš Božju riječ, ona će te prožimati, i ti ćeš postati
kao učenici iz Emausa kojima je "srce gorjelo" dok im je Isus
putem govorio i tumačio Pisma. "O kada ću doći i lice Božje
gledati". Smisao klicanja i života u Bogu je spoznaja. Smisao
tvoga križa je spoznaja i ljubav, jer Boga moraš učiti spoznavati
i ljubiti. Moraš upoznati ono svjetlo koje iz Boga zrači i kroz koje
mi njega možemo "gledati". Vjera u boga početak je vječnog
gledanja Boga. To je ono isto svjetlo po kojem će mo jednom
gledati Boga licem u lice i u kojem Ga već sada u vjeri spozna-
jemo. Gledajući svijet oko sebe mi vidimo Božije stvaranje koje
neprekidno traje u obnavljanju zemaljskog života. Kroz "svjetlo
vjere" na početku smo vječnog svjetla kojim već sada Boga
vidimo nejasno, a onda (dali, uzdignuta čela), i licem u lice.
Kad jednom upoznaš Stvoritelja, prijatelju, shvatit ćeš da bez
Njega više ništa ne možeš učiniti. Isto tkao apostoli, kada je Isus
uzašao na nebo i prividno ih napustio, osjećali su se kao suha
grana loze otrgnuta od čokota, bespomoćni, malovjerni, potišteni
tminom ljudi koji pate u sumnji. Da, patnik si bez vjere, moj
supatnik. Za vjernike su svi ljudi braća i supatnici po križu, a ne
suparnici ili protivnici koji su vječita ugroza i konkurencija. Zato
je ljude puno pravednije smatrati supatnicima, jer doisa takvi
jesmo. Nitko ne hoda bez križa ma koliko se trudio da ga prikrije.
Zato, ustraj u odluci da ostaneš u blizini Bžjoj i u Boga se uzdaj,
spasenje svoje, Oca svog. I u najdubljoj tami ovoga svijeta, jedino
što pomaže je čvrst savez s Bogom. "Galilejci zašto stojite i
gledate u Nebo? Ovaj isti Isus što je uznesen na nebo između vas,
opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo".
Tako su govorili anđeli očajnim i sumnjičavim učenicima koji su
bili neutješivi zbog gospodinova odlaska. Vjerovati znači: On me
nikada neće napustiti. Evo, danas, ja vjerujem riječima anđea, On
će se opet vratiti, a ja ću se stalno pitati da li ću Ga svojom vjerom
dostojno dočekati, a ti, ako hoćeš, i dalje skrivaj lice svoje.
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...
