Evanđelje u molitvama
petak, 04.09.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo 2.
Ti ne znaš što znači križ. A, to je pojam, simbol, po
kojem raspoznajemo bit života. Križ je, jednom rječju,
uloženi trud ili muka da bi došli do spoznaje. A, spoznaja
je upoznavanje svega postojećeg i hod prema gore, prema
Gospodinu, Stvoritelju svijeta. To je naš cilj. Sama se ljubav
ljubavi vraća. A nema ljubavi bez spoznaje, a ni spoznaje
bez križa. To je zakon križa. Povjeruj u to. Oca treba tražiti,
upoznavati, to prethodi tvojoj vjeri, to je vjera. Tko ne ptihvaća
taj cilj, on je zaveden, ima sam svoje zakone. On može živjeti
u materijalnom blagostanju, može raditi sve po svome sve do
trenutka kada mu se ukaže šansa za povratak, te ga sudbina
izlože zakonu križa, mukama spoznaje, nadi ozdravljenja, da
bi razumio i povjerovao. Bog zna što je nama najbolje, On nas
štiti i ne da nositi više nego to sami možemo. Uzdajmo se u
njegovo providnost, Ljubav, zaštitu i ruku spasa stalno za sve
pruženu. Cijelo vrijeme On je sa nama, prati nas, uzdiže i hrabri.
No, ti ga odbacuješ. Odričeš se njegova prisustva da bi radio
po svome. Ali, zakon križa ostaje trajno djelovati u tvom životu,
pa si zato u iskušanje da snosiš njegove posljedice koje će
doći vremenom. Svima, ovisno stupnju i dužini tvrdoglavosti.
No, pođimom od početka, da vidimo što je to stvarnost
našeg zemaljskog križa. Zemlja je mjesto naše egzistencije.
Tu dišemo, jedemo, pijemo, gledamo, ljubimo, radijemo se,
tugujemo, mjesto naše životne drame. Tu moramo susretati
ljude, pokazivati svoje rane, nemoći, razočarenja i slabosti.
Svatko je od nas na sudu, kažnjavan i pomilovan, prihvaćan
ili odbacivan, voljen ili omražen. Svakom se mogu naći i nalaze
zamjerke, ali i prža ruka ohrabrenja ili spasa. I pored svega
toga mi nalazimo razloge za nadu, za bolju budućnost , da
ne hodamo u tami i da je život jači od smrti. Naš je životni
križ počeo začećem a završit će smrću. Između začeća i
smrti nema mogućnosti bjega, nema silaska sa križa niti se
možemo odmaknuti ispod njega, ne možemo ga skinuti sa leđa.
Bližnji nam mogu samo pomoći, osobito nam pomaže vapaj
Gospodinu da nas hrabri i jača, ali, sići sa pozornice ovog života,
prije smrti, ne može nitko. Jer, Uskrs vjerniku, po zoru na Krista,
dolazi tek poslije smrti, a gdje je tu tvoj život, tvoja vjera u život,
život koji na zemlji kaniš intezivno živjeti, kao da nije prolazan.
Tek smrću odlažemo sve što nam je biilo mučno i teško. Smrt
je završetak naše životne drame a ujedno i naše životne šanse.
To je kraj naše utrke, to je trenutak kada se otvara knjiga našeg
života i mjere podaci kako smo živjeli, kako smo se borili, i koje
smo rezultate postigli. To je početak osmišljavanja onog što si ti
smatrao besmislenim, početak života u koji nisi vjerovao. Trenu-
tak tvoje zatečenosti u istini, pravoj istini koja se stalno događa,
koja nikad ne prestaje čiju bit nisi na vrijeme prepoznao. Sa
smrću se sklanjamo sa staze kojom smo hodili i prilazili vječnom
Sucu. Po djelima se tada prepoznaje naš život i naša buduća
egzistencija, tako da i tu, ipak, postoji šansa da zavržiš na desnoj
strani pobjednika a ne na lijevoj gubitnika, ovisno tome dali se tvoje
drvo života naginjalo na desnu ili lijevu stranu te u kojem položaju
je ostalo kada se osušilo. Dakle, život je utrka i borba i nitko joj ne
može izbjeći. Tko odustaje od te borbe, ipak ostaje u utrci, ali bolja
mjesta prepušta drugima. Svjestan si da nijedna utrka ili bitka ne
prolazi bez napora, muke, znoja, ozljeda, boli, radosti pobjede ili razočarenja. To je životna bitka prijatelju, bitka koju dožvljavamo
svatko na svoj način, i pored napora i muke, puna je spoznaje i
radosti, okrunjena nadom i radošću uskrsa na koncu ovog života.
(nastavlja se)
