Gdje smo i tko smo mi kao jedinke danas u svijetu
koji se pored toliko impozantnih kulturnih i onih arhite-
ktonskih građevina, te informacijskog sustava koji pak
kani sve globalno nadzirati, ipak urušava u svom korijenu
ne znajući kako to spriječiti. Veleumnici i vlasnici mega
kompanija i kraljevi današnjice su zastali, i nagađaju
kako dalje, kako se suprostaviti svojim nedostacima,
kako se suočiti sami sa sobom i priznati istinu, a ta je
da su živjeli i previše lagodno na račun drugih, te da su
živjeli i odviše daleko od moralnih zakona i načela
Stvoritelja svijeta, misleći da je svijet nihovo vlasništvo.
Dakle, gdje smo i tko smo mi kao jedinke danas u svijetu
koji je došao i sam pred svoj križni put, križni put koji mora
proći svaki pojedinac i svaki narod. Ti koji ne vjeruješ,
još se uzdaš u napredak koji samo što nije riješio problem,
tako da će se opet nastaviti tvoja lagoda, tvoj bezbožni put.
Danas kada je sve upitno, kada i najveći svjetski umovi tvrde
da je nemoguć napredak bez Boga, bez suradnje i vjere u
tvorca ovog svijeta, tebi On smeta, jer, ti imaš svoju stinu,
ona će se uskoro dogoditi tako da opet živeš u svom svijetu
u kojem ti je sve dopušteno, svijetu punom ljubavi za tebe ali
isto tako, u svijetu u kojem ne dopuštaš postojanje njegova
Stvoritelja, koji ga i danas stvara i obnavlja po svojoj Ljubavi.
Dok se javno odričeš Boga, radi komoditeta svoga, ja te
želim upozoriti i na tvoj križni put kao životni put svakog od
nas, koji ćeš i sam morati proći. Kad ga budeš prolazio shvatit
ćeš da smo svi mi istovremeno i suci i osuđenici. Ovo ti
navodim na početku pisma koje će trajati nekoliko nastavaka.
Nitko od nas ne ostaje uspravan pod teretom života, padamo,
dižemo se, dok nas drugi pomažu i duhovno i materijalno.
Svi smo tješitelji, ovisni o drugima, te nam je potrenma utjeha.
Svi znamo tko nas je rodio. Svi želimo očuvati svoju intimu.
Svatko od nas nema drugog puta nego prihvatiti život koji
smo primili kao dar, i dati se pribiti na njegov križ, svi smo
suočeni s neumitnošću smrti. To znaju i tzv. mali i veliki ljudi.
Stvarnost smrti, za tebe je kraj, a za vjernika raskrižje ka
novom životu. Iz tvoje perspektive tu se nema puno toga reći.
Smrt je dakle nepoznanica. No, ima li izlaza za tebe, gdje je
tu izlaz, kraj ili spas za sve ili samo neke od nas. Ima li rizika
u tvom životu. Jesi li se spreman odreći zemaljskih opijata i
priznati istinu koju osjećaš po svojoj savijesi i svemu što te
okružuje? Vjernici znaju da se vječnost pripravlja sa ove strane,
da bi i na zemlji osjetili svoj navještaj uskrsnuća po uzoru na
Krista. Samo sa tim navještajem ovdje možemo izdržati ono
što još trebamo podnijeti. Svi smo pod iskušenjem koje nas
poziva i potiče na obraćenje po Istini neba, jer dolazi vrijeme
Nove zemlje i Novog neba, za što treba biti pripravan.
Za vjernike to je radosna istina prema kojoj podižu svoj pogled,
iznad patnje i mraka, u vremenu, kada će i patnja i mrak nestati.
(nastavlja se)
I - Silno žudeći za posjedovanjem i komoditetom čovjek
je danas dobio sve; znanje o prirodbnim zakonima, sva
blaga zemlje, zadovoljstva suvremenog života, slobodno
odlučivanje, ljepotu i raskoš svijeta, prostranstva svemira.
No, sjetimo se one vražje: "Sve ću ti ovo dati ako padneš
ničice te mi se pokloniš" (Mt 4.9.). Novi svijet više ne govori
o Bogu. Slabost je stoljetna ljudska komponenta i stalno
naše iskušenje. Novi svijet više i ne sluša Boga, ne govori
o Bogu, ne upoznaje i ne poznaje Boga. Bog u školama
izgleda kao stranac, u obiteljima i nema pravo glasa kod
donošenja bitnih odluka, ekonomija srlja bez njega, tko se
još poziva na zakone Božje, Moralne zakone.U slobodno
vrijema njima je Bog smetnja, u životima ljudi jedva je tu
i tamo vidljiv kao Otac, Pa gdje je to Bog tvorac svega
vidljivoga i nevidljivoga danas ostao, kako to da ga danas
nitko ne treba. Je li Bog nestao, isčezao iz svijeta?
II - Tragovi nemara i propusta svugdje su vidljivi. Izgubivši
Boga čovjek je tako izgubio i sebe. On ide kroz svijet kao
izgubljen i ne zna odgovore na temeljna pitanje osmišljena
života kao ona: koji je smiso mog postojanja, čemu sam ja
ovdje?, što ja zapravo želim, kamo idem?, gdje je cilj moga
bitka?, kamo ja idem, odlazim?, čemu se ja imam veseliti,
kome imam ovdje biti'. Rekli bi izgubljen naraštaj. Ljudi su
postali sami sebi stranci. Mnogi žive izvan sebe u strahu i
bunilu, i samo kad se zavaravaju mogu izdržati ovaj život.
Kad bljesak ugode prođe, oni žive u praznini i osami, u tami
bez smisla i sadržaja, ne osjećaju pravu domovinu i nemaju
odgovore o pitanjima patnje i smrti.
III - A sada najava ong što dolazi prijatelju. Moramo se mijenjati
radi pravih vrijednosti koje život znače a o kojima nas ne uče,
i sami zavedeni, a time nas i sebe stavljaju na kušnje i patnje:
u križu i boli će se cijela njiva tvoga života još jednom prekopati.
Kao što seljak ore plugovima njivu, tako sudbina ide kroz naš
život i ostavlja duboke brazde. Ali će kroz sve to Božja sjemenka
pustiti korjene, klijati i rasti. Jer, duboka bol i križ pokreće proces
čišćenja a na kraju te korjenite promjene stoji Bog, u sredini
našeg/tvog života. Patnja će nas obogatiti, blagosloviti i približiti
Bogu. Ne boj se! Uzdaj se u Njega. Jer, svaki križ ima smisao
i blagoslov. Nebeski Otac zna za tebe i tvoju bol. On će te
blagosloviti. Zato kaži "Da, oče", i onda kad ti se križ čini teškim,
neshvaljivim, pouzdaj se u Njega. Tko ima uho, neka čuje!
Svijet, taj veliki i brojni svijet je svi kažu, danas u krizi.
I, svakom od nas nameće se puno razloga da se brinemo
za svoj život, kako materijalni a još više i onaj duhovni, vječni...
Kako dohvatiti mir, slobodu, poneke preostale ideale,
pored toliko rasula, izopačenosti, stalnog drugovanja sa
porocima... Ali, tko se još danas želi boriti, osobito tako
dugo dok ekonomski dobro stoji, jer On želi živjeti DANAS.
Sitima je malo stalo do istine, jer imaju svoju,
malo im je stalo do te nepoznate budućnosti koja slijedi,
do Boga, Stvoritelja svoga.
Svoju nečistu savjest oni umiruju iluzinjama, dobro je,
ne treba se boriti, napredak i razvoj čovječanstva je tu,
nezaustavljiv, samo treba počekati, treba živjeti danas!
Bježe od borbe jer se borbe plaše. Uživaju u opsjeni
blistavih stvari, nemaju uzvišenijeg cilja kao što je borba
na putu do Vječnosti.
Sada, čujemo sa govornica, stidljivo progovaraju o pravom
položaju čovjek, boje se jer moraju sebi protusloviti.
I kada govore sa svjetskih pozornica ne mogu a da ne skriju
strah koji se tada neminovno širi na mase.
Da, kriza je, priznaju, ali će i ova proći. Nadajmo se.
Dugo godina su oni, odgovorni, krivotvorili utege kada
su odvagivali rječi da bi zaslužili aplauz - koji im puno znači.
Oni su tako obezvrijedili božje zapovjedi i moralne zakone,
minimalizirali zahtjeve religije, iskrivljavali istinu.
I sad se vraća.
Dugo se ljudima friziralo ono što jeste i ono što bi po
njihovom trebalo biti. Rezultat je gubitak volje za borbu
na putu dobra, za dobro i istinu. Gdje je istina, prava a ne
njihova, tko još poziva na taj put. Ljudi su postali stado bez
pastira, dezorjentirani toliko da ni kompas više nepomaže.
Zavedeno, uspavano, i zapušteno stado danas se pomalo
budu, sneno, isprovocirano strahom koji se po malo jača,
kako kriza napreduje.
Zato prijatelju, trgni se, ali bez straha,
pogledaj naprijed, ako se ne želiš zavaravati,
ako ne želiš sve to prespavati dok ne osvane onaj dan
kada više ništa nećeš moći učiniti!
Eto, malo mog razmišljanja, onako na brzinu,
shodno trenutku vremena u kojem živimo...
vremenu koje me tiho prepušta neizvjesnosti...
s pogledom, čežnjom, smiraju Neba,
koje nas čeka, u vječnosti!!!
Lp, mir i blagoslov!
< | kolovoz, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...