Svijet, taj veliki i brojni svijet je svi kažu, danas u krizi.
I, svakom od nas nameće se puno razloga da se brinemo
za svoj život, kako materijalni a još više i onaj duhovni, vječni...
Kako dohvatiti mir, slobodu, poneke preostale ideale,
pored toliko rasula, izopačenosti, stalnog drugovanja sa
porocima... Ali, tko se još danas želi boriti, osobito tako
dugo dok ekonomski dobro stoji, jer On želi živjeti DANAS.
Sitima je malo stalo do istine, jer imaju svoju,
malo im je stalo do te nepoznate budućnosti koja slijedi,
do Boga, Stvoritelja svoga.
Svoju nečistu savjest oni umiruju iluzinjama, dobro je,
ne treba se boriti, napredak i razvoj čovječanstva je tu,
nezaustavljiv, samo treba počekati, treba živjeti danas!
Bježe od borbe jer se borbe plaše. Uživaju u opsjeni
blistavih stvari, nemaju uzvišenijeg cilja kao što je borba
na putu do Vječnosti.
Sada, čujemo sa govornica, stidljivo progovaraju o pravom
položaju čovjek, boje se jer moraju sebi protusloviti.
I kada govore sa svjetskih pozornica ne mogu a da ne skriju
strah koji se tada neminovno širi na mase.
Da, kriza je, priznaju, ali će i ova proći. Nadajmo se.
Dugo godina su oni, odgovorni, krivotvorili utege kada
su odvagivali rječi da bi zaslužili aplauz - koji im puno znači.
Oni su tako obezvrijedili božje zapovjedi i moralne zakone,
minimalizirali zahtjeve religije, iskrivljavali istinu.
I sad se vraća.
Dugo se ljudima friziralo ono što jeste i ono što bi po
njihovom trebalo biti. Rezultat je gubitak volje za borbu
na putu dobra, za dobro i istinu. Gdje je istina, prava a ne
njihova, tko još poziva na taj put. Ljudi su postali stado bez
pastira, dezorjentirani toliko da ni kompas više nepomaže.
Zavedeno, uspavano, i zapušteno stado danas se pomalo
budu, sneno, isprovocirano strahom koji se po malo jača,
kako kriza napreduje.
Zato prijatelju, trgni se, ali bez straha,
pogledaj naprijed, ako se ne želiš zavaravati,
ako ne želiš sve to prespavati dok ne osvane onaj dan
kada više ništa nećeš moći učiniti!
Eto, malo mog razmišljanja, onako na brzinu,
shodno trenutku vremena u kojem živimo...
vremenu koje me tiho prepušta neizvjesnosti...
s pogledom, čežnjom, smiraju Neba,
koje nas čeka, u vječnosti!!!
Lp, mir i blagoslov!
Post je objavljen 08.08.2009. u 21:51 sati.