Evanđelje u molitvama
nedjelja, 30.08.2009.
Tebi koji ne vjeruješ - pismo I.
Gdje smo i tko smo mi kao jedinke danas u svijetu
koji se pored toliko impozantnih kulturnih i onih arhite-
ktonskih građevina, te informacijskog sustava koji pak
kani sve globalno nadzirati, ipak urušava u svom korijenu
ne znajući kako to spriječiti. Veleumnici i vlasnici mega
kompanija i kraljevi današnjice su zastali, i nagađaju
kako dalje, kako se suprostaviti svojim nedostacima,
kako se suočiti sami sa sobom i priznati istinu, a ta je
da su živjeli i previše lagodno na račun drugih, te da su
živjeli i odviše daleko od moralnih zakona i načela
Stvoritelja svijeta, misleći da je svijet nihovo vlasništvo.
Dakle, gdje smo i tko smo mi kao jedinke danas u svijetu
koji je došao i sam pred svoj križni put, križni put koji mora
proći svaki pojedinac i svaki narod. Ti koji ne vjeruješ,
još se uzdaš u napredak koji samo što nije riješio problem,
tako da će se opet nastaviti tvoja lagoda, tvoj bezbožni put.
Danas kada je sve upitno, kada i najveći svjetski umovi tvrde
da je nemoguć napredak bez Boga, bez suradnje i vjere u
tvorca ovog svijeta, tebi On smeta, jer, ti imaš svoju stinu,
ona će se uskoro dogoditi tako da opet živeš u svom svijetu
u kojem ti je sve dopušteno, svijetu punom ljubavi za tebe ali
isto tako, u svijetu u kojem ne dopuštaš postojanje njegova
Stvoritelja, koji ga i danas stvara i obnavlja po svojoj Ljubavi.
Dok se javno odričeš Boga, radi komoditeta svoga, ja te
želim upozoriti i na tvoj križni put kao životni put svakog od
nas, koji ćeš i sam morati proći. Kad ga budeš prolazio shvatit
ćeš da smo svi mi istovremeno i suci i osuđenici. Ovo ti
navodim na početku pisma koje će trajati nekoliko nastavaka.
Nitko od nas ne ostaje uspravan pod teretom života, padamo,
dižemo se, dok nas drugi pomažu i duhovno i materijalno.
Svi smo tješitelji, ovisni o drugima, te nam je potrenma utjeha.
Svi znamo tko nas je rodio. Svi želimo očuvati svoju intimu.
Svatko od nas nema drugog puta nego prihvatiti život koji
smo primili kao dar, i dati se pribiti na njegov križ, svi smo
suočeni s neumitnošću smrti. To znaju i tzv. mali i veliki ljudi.
Stvarnost smrti, za tebe je kraj, a za vjernika raskrižje ka
novom životu. Iz tvoje perspektive tu se nema puno toga reći.
Smrt je dakle nepoznanica. No, ima li izlaza za tebe, gdje je
tu izlaz, kraj ili spas za sve ili samo neke od nas. Ima li rizika
u tvom životu. Jesi li se spreman odreći zemaljskih opijata i
priznati istinu koju osjećaš po svojoj savijesi i svemu što te
okružuje? Vjernici znaju da se vječnost pripravlja sa ove strane,
da bi i na zemlji osjetili svoj navještaj uskrsnuća po uzoru na
Krista. Samo sa tim navještajem ovdje možemo izdržati ono
što još trebamo podnijeti. Svi smo pod iskušenjem koje nas
poziva i potiče na obraćenje po Istini neba, jer dolazi vrijeme
Nove zemlje i Novog neba, za što treba biti pripravan.
Za vjernike to je radosna istina prema kojoj podižu svoj pogled,
iznad patnje i mraka, u vremenu, kada će i patnja i mrak nestati.
(nastavlja se)
nedjelja, 23.08.2009.
Kriza ili Spas - u tri čina!
I - Silno žudeći za posjedovanjem i komoditetom čovjek
je danas dobio sve; znanje o prirodbnim zakonima, sva
blaga zemlje, zadovoljstva suvremenog života, slobodno
odlučivanje, ljepotu i raskoš svijeta, prostranstva svemira.
No, sjetimo se one vražje: "Sve ću ti ovo dati ako padneš
ničice te mi se pokloniš" (Mt 4.9.). Novi svijet više ne govori
o Bogu. Slabost je stoljetna ljudska komponenta i stalno
naše iskušenje. Novi svijet više i ne sluša Boga, ne govori
o Bogu, ne upoznaje i ne poznaje Boga. Bog u školama
izgleda kao stranac, u obiteljima i nema pravo glasa kod
donošenja bitnih odluka, ekonomija srlja bez njega, tko se
još poziva na zakone Božje, Moralne zakone.U slobodno
vrijema njima je Bog smetnja, u životima ljudi jedva je tu
i tamo vidljiv kao Otac, Pa gdje je to Bog tvorac svega
vidljivoga i nevidljivoga danas ostao, kako to da ga danas
nitko ne treba. Je li Bog nestao, isčezao iz svijeta?
II - Tragovi nemara i propusta svugdje su vidljivi. Izgubivši
Boga čovjek je tako izgubio i sebe. On ide kroz svijet kao
izgubljen i ne zna odgovore na temeljna pitanje osmišljena
života kao ona: koji je smiso mog postojanja, čemu sam ja
ovdje?, što ja zapravo želim, kamo idem?, gdje je cilj moga
bitka?, kamo ja idem, odlazim?, čemu se ja imam veseliti,
kome imam ovdje biti'. Rekli bi izgubljen naraštaj. Ljudi su
postali sami sebi stranci. Mnogi žive izvan sebe u strahu i
bunilu, i samo kad se zavaravaju mogu izdržati ovaj život.
Kad bljesak ugode prođe, oni žive u praznini i osami, u tami
bez smisla i sadržaja, ne osjećaju pravu domovinu i nemaju
odgovore o pitanjima patnje i smrti.
III - A sada najava ong što dolazi prijatelju. Moramo se mijenjati
radi pravih vrijednosti koje život znače a o kojima nas ne uče,
i sami zavedeni, a time nas i sebe stavljaju na kušnje i patnje:
u križu i boli će se cijela njiva tvoga života još jednom prekopati.
Kao što seljak ore plugovima njivu, tako sudbina ide kroz naš
život i ostavlja duboke brazde. Ali će kroz sve to Božja sjemenka
pustiti korjene, klijati i rasti. Jer, duboka bol i križ pokreće proces
čišćenja a na kraju te korjenite promjene stoji Bog, u sredini
našeg/tvog života. Patnja će nas obogatiti, blagosloviti i približiti
Bogu. Ne boj se! Uzdaj se u Njega. Jer, svaki križ ima smisao
i blagoslov. Nebeski Otac zna za tebe i tvoju bol. On će te
blagosloviti. Zato kaži "Da, oče", i onda kad ti se križ čini teškim,
neshvaljivim, pouzdaj se u Njega. Tko ima uho, neka čuje!
subota, 08.08.2009.
Gdje smo danas?
Svijet, taj veliki i brojni svijet je svi kažu, danas u krizi.
I, svakom od nas nameće se puno razloga da se brinemo
za svoj život, kako materijalni a još više i onaj duhovni, vječni...
Kako dohvatiti mir, slobodu, poneke preostale ideale,
pored toliko rasula, izopačenosti, stalnog drugovanja sa
porocima... Ali, tko se još danas želi boriti, osobito tako
dugo dok ekonomski dobro stoji, jer On želi živjeti DANAS.
Sitima je malo stalo do istine, jer imaju svoju,
malo im je stalo do te nepoznate budućnosti koja slijedi,
do Boga, Stvoritelja svoga.
Svoju nečistu savjest oni umiruju iluzinjama, dobro je,
ne treba se boriti, napredak i razvoj čovječanstva je tu,
nezaustavljiv, samo treba počekati, treba živjeti danas!
Bježe od borbe jer se borbe plaše. Uživaju u opsjeni
blistavih stvari, nemaju uzvišenijeg cilja kao što je borba
na putu do Vječnosti.
Sada, čujemo sa govornica, stidljivo progovaraju o pravom
položaju čovjek, boje se jer moraju sebi protusloviti.
I kada govore sa svjetskih pozornica ne mogu a da ne skriju
strah koji se tada neminovno širi na mase.
Da, kriza je, priznaju, ali će i ova proći. Nadajmo se.
Dugo godina su oni, odgovorni, krivotvorili utege kada
su odvagivali rječi da bi zaslužili aplauz - koji im puno znači.
Oni su tako obezvrijedili božje zapovjedi i moralne zakone,
minimalizirali zahtjeve religije, iskrivljavali istinu.
I sad se vraća.
Dugo se ljudima friziralo ono što jeste i ono što bi po
njihovom trebalo biti. Rezultat je gubitak volje za borbu
na putu dobra, za dobro i istinu. Gdje je istina, prava a ne
njihova, tko još poziva na taj put. Ljudi su postali stado bez
pastira, dezorjentirani toliko da ni kompas više nepomaže.
Zavedeno, uspavano, i zapušteno stado danas se pomalo
budu, sneno, isprovocirano strahom koji se po malo jača,
kako kriza napreduje.
Zato prijatelju, trgni se, ali bez straha,
pogledaj naprijed, ako se ne želiš zavaravati,
ako ne želiš sve to prespavati dok ne osvane onaj dan
kada više ništa nećeš moći učiniti!
Eto, malo mog razmišljanja, onako na brzinu,
shodno trenutku vremena u kojem živimo...
vremenu koje me tiho prepušta neizvjesnosti...
s pogledom, čežnjom, smiraju Neba,
koje nas čeka, u vječnosti!!!
Lp, mir i blagoslov!
