Pavel (suvremena molitva):
Ti si Bog naš koji je sve stvorio; zemlju, mora,
zrak, sav biljni i životinjski svijet, sva stvorenja,
sunce mjesec, zvjezde i konačno čovjeka.
Sve si stvorio Gospode, i sva priroda treba biti
u skladu sa tvojom voljom, zakonima tvojim,
u istini koja je jedna za sve. Ti znaš sve naše
potrebe i više nego ih mi sami poznajemo. Sve
na ovom svijetu je prolazno. Zato, Gospodine,
molim tvoju pomoć u svakom od mojih životnih
zadaća, prosvjetli mi um i ne daj da ga zamrače
svjetovni događaji. Budi uz nas, uz svoje stado
Bože naš, u vrijeme velike nevolje, kada zločinci
budu htjeli nadzirati naše misli, i naš život, kada
se potom svijet bude dijelio na one koji ga grade
i one koji ga razgrađuju. Budi uz nas, štiti nas, i
daj nam snage da tada pomažemo jedni drugima....
Klara (nastavlja Annettino pismo):
Bio je jedan lijep proljetni dan. Katolička liga priredila
je izlet. Ponavljam - izlete sam voljela. Ali me uvijek
smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na
koju smo naišli na putu.Već tada mene nije zavodila
Marijina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala je na
oltaru mojega srca. Maksova slika iz susjedne trgovine.
Upravo te nedjelje Maks me pozvao na izlet. Djevojka
s kojom je redovito odlazio bila je u bolnici. Pristala sam,
otišla sam s njim. Bo je ljubazan prema svakoj djevojci,
a ja sam htjela da takav bude samo sa mnom. Ne njegova
žena, nego njegova jedina žena. To sam htjela biti. Za
vrijeme izleta, Maks me upravo obasipao ljubaznošću i
duhovitošću. Nipošto nije bilo dosadno kao na izletima s
Katoličkom ligom. Drugog dana upitala si me da li sam bila
na misi. Sjećaš li se što sam ti odgovorila? Dobri Bog nije
tako uskogrudan i sitničav kao tvoji župnici. Sada kažem:
Bog uza svu svoju dobrotu, više zahtjeva nego svi tvoji
duhovnjaci skupa. Nakon prvog izleta s Maksom, još
jednom sam došla u društvo. Bilo je to o Božiću na priredbu.
Nešto me tamo vuklo, ali sam se dušom bila posve odijelila.
Kino, ples, izleti - to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko
puta sam se s Maksom posvadila. Kad je njegova djevojka
izašla iz bolnice, užasno me napala. Ostala sa mirna i
dostojanstvena. Govorila sam o njoj hladno, s izvjesnim
razumjevanjem, ali otvoreno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja
priprava za pakao - satanizam u pravom smislu riječi.To ti
pripovjedam da vidiš kako sa se definitivno od Boga odvojila.
Moj konačni otpad od Boga sastojao se u tome što sam
čovjeka postavila na Njegovo mjesto. Ništa ne može ukloniti
tako temeljito Boga iz našeg srca kao ljubav prema osobi
drugog spola, ako se ona sastoji samo u karnalnoj (tjelesnoj)
sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Moje obožavanje
Maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protv Boga.
Ti toga nisi bila sjesna. Smatrala si me još vjernikom. Ja
sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito plaćala. Neko
osiguranje i s te strane, mislila sam neće škoditi. Tvoji
odgovori često su bili izvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti
jednostavno nisi smjela imati pravo. Prije ženidbe bila sam
još jednom na ispovjedi i na Pričesti. Tako je bilo propisano.
Učinili smo o oboje. Zašto ne? Formalnost je formalnost.
Ti takvo ispovjed držiš nevrujednom. To je bila moja zadnja
svata Pričest. Nedostojna. S Maksom sam lijepo živjela. U
svamu smo se slagali. I tome da život ne opterećujemo
djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete, ali sam mu ja
i tu želju izbila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokućstvo,
barovi, izleti vozilom i slične zabave - za to sam živjela. Svake
nedjelje nekamo smo skupa odlazili. Ali priznajem ti, nisam
bila sretna mada sam se uvijek slatko smiješila. Nešto me
izjedalo u duši. Uvijek sam željela da nakon smrti za koju sam
mislila da je vrlo daleko, ne bude ničega. Zanimljivo je to.
Istina je ono što sam jednom čula na propovjedi, da Bog i
najmanje dobro djelo koje čovjek učini uvijek nagradi na ovaj
ili onaj način. Kad zna da neće moći nagraditi na drugom
svijetu, učini to na ovome. Ako smo na izletu posjetili koju
crkvu, u njoj su nas zanimale samo umjetnine. Ako se koji put
u meni pojavilo kakvo pobožno čuvstvo, brzo sam ga otpremila.
Tako sam svaki poziv milosti brzo otklonila. S izuzetnim užitkom
sam ironizirala srednjovjekovne slike koje su prikazivale pakao:
kako vrag na ražnju peče duše koje cvrlje na žeravici dok mu
drugi đavoli dovode nove žrtve. Klara, pakao je moguće slikati,
ali ga nije moguće naslikati. Sve ljudske predodžbe o njemu
nisu ni sjena njegove stvarnosti.
..
< | travanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...