Pavel (suvremena molitva):
Ti si Bog naš koji je sve stvorio; zemlju, mora,
zrak, sav biljni i životinjski svijet, sva stvorenja,
sunce mjesec, zvjezde i konačno čovjeka.
Sve si stvorio Gospode, i sva priroda treba biti
u skladu sa tvojom voljom, zakonima tvojim,
u istini koja je jedna za sve. Ti znaš sve naše
potrebe i više nego ih mi sami poznajemo. Sve
na ovom svijetu je prolazno. Zato, Gospodine,
molim tvoju pomoć u svakom od mojih životnih
zadaća, prosvjetli mi um i ne daj da ga zamrače
svjetovni događaji. Budi uz nas, uz svoje stado
Bože naš, u vrijeme velike nevolje, kada zločinci
budu htjeli nadzirati naše misli, i naš život, kada
se potom svijet bude dijelio na one koji ga grade
i one koji ga razgrađuju. Budi uz nas, štiti nas, i
daj nam snage da tada pomažemo jedni drugima....
Klara (nastavlja Annettino pismo):
Bio je jedan lijep proljetni dan. Katolička liga priredila
je izlet. Ponavljam - izlete sam voljela. Ali me uvijek
smetalo ono vjersko blebetanje i posjet svakoj crkvi na
koju smo naišli na putu.Već tada mene nije zavodila
Marijina slika na oltaru. Jedna druga slika kraljevala je na
oltaru mojega srca. Maksova slika iz susjedne trgovine.
Upravo te nedjelje Maks me pozvao na izlet. Djevojka
s kojom je redovito odlazio bila je u bolnici. Pristala sam,
otišla sam s njim. Bo je ljubazan prema svakoj djevojci,
a ja sam htjela da takav bude samo sa mnom. Ne njegova
žena, nego njegova jedina žena. To sam htjela biti. Za
vrijeme izleta, Maks me upravo obasipao ljubaznošću i
duhovitošću. Nipošto nije bilo dosadno kao na izletima s
Katoličkom ligom. Drugog dana upitala si me da li sam bila
na misi. Sjećaš li se što sam ti odgovorila? Dobri Bog nije
tako uskogrudan i sitničav kao tvoji župnici. Sada kažem:
Bog uza svu svoju dobrotu, više zahtjeva nego svi tvoji
duhovnjaci skupa. Nakon prvog izleta s Maksom, još
jednom sam došla u društvo. Bilo je to o Božiću na priredbu.
Nešto me tamo vuklo, ali sam se dušom bila posve odijelila.
Kino, ples, izleti - to se smjenjivalo jedno za drugim. Nekoliko
puta sam se s Maksom posvadila. Kad je njegova djevojka
izašla iz bolnice, užasno me napala. Ostala sa mirna i
dostojanstvena. Govorila sam o njoj hladno, s izvjesnim
razumjevanjem, ali otvoreno. Ocrnjivala sam je. To je najbolja
priprava za pakao - satanizam u pravom smislu riječi.To ti
pripovjedam da vidiš kako sa se definitivno od Boga odvojila.
Moj konačni otpad od Boga sastojao se u tome što sam
čovjeka postavila na Njegovo mjesto. Ništa ne može ukloniti
tako temeljito Boga iz našeg srca kao ljubav prema osobi
drugog spola, ako se ona sastoji samo u karnalnoj (tjelesnoj)
sferi. U tome je njezina strahota i otrov. Moje obožavanje
Maksa postala je moja nova vjera. Borila sam se protv Boga.
Ti toga nisi bila sjesna. Smatrala si me još vjernikom. Ja
sam to i htjela. I crkveni porez sam redovito plaćala. Neko
osiguranje i s te strane, mislila sam neće škoditi. Tvoji
odgovori često su bili izvrsni, ali ja sam ih otklanjala. Ti
jednostavno nisi smjela imati pravo. Prije ženidbe bila sam
još jednom na ispovjedi i na Pričesti. Tako je bilo propisano.
Učinili smo o oboje. Zašto ne? Formalnost je formalnost.
Ti takvo ispovjed držiš nevrujednom. To je bila moja zadnja
svata Pričest. Nedostojna. S Maksom sam lijepo živjela. U
svamu smo se slagali. I tome da život ne opterećujemo
djecom. Maks je ipak htio barem jedno dijete, ali sam mu ja
i tu želju izbila iz glave. Lijepa odijela, elegantno pokućstvo,
barovi, izleti vozilom i slične zabave - za to sam živjela. Svake
nedjelje nekamo smo skupa odlazili. Ali priznajem ti, nisam
bila sretna mada sam se uvijek slatko smiješila. Nešto me
izjedalo u duši. Uvijek sam željela da nakon smrti za koju sam
mislila da je vrlo daleko, ne bude ničega. Zanimljivo je to.
Istina je ono što sam jednom čula na propovjedi, da Bog i
najmanje dobro djelo koje čovjek učini uvijek nagradi na ovaj
ili onaj način. Kad zna da neće moći nagraditi na drugom
svijetu, učini to na ovome. Ako smo na izletu posjetili koju
crkvu, u njoj su nas zanimale samo umjetnine. Ako se koji put
u meni pojavilo kakvo pobožno čuvstvo, brzo sam ga otpremila.
Tako sam svaki poziv milosti brzo otklonila. S izuzetnim užitkom
sam ironizirala srednjovjekovne slike koje su prikazivale pakao:
kako vrag na ražnju peče duše koje cvrlje na žeravici dok mu
drugi đavoli dovode nove žrtve. Klara, pakao je moguće slikati,
ali ga nije moguće naslikati. Sve ljudske predodžbe o njemu
nisu ni sjena njegove stvarnosti.
..
Post je objavljen 09.04.2008. u 22:03 sati.