Žarko podnevno sunce obasjavalo je "Baziliku naše
Gospe od Guadalupe", kada se grupa hodočasnika
tiskala na poluotvorenim ulaznim vratima. Pavel se
izdvojio i sam odsjeo na klupi u obližnjem parku.
Gledajući prekrasno zdanje posvećeno majci Božjoj,
preliveno bojama sunca, u tišini je zazvao Božje
prisustvo i sam se pomolio: "Bože moj, u čemu je
tajna molitve i tvoga prisustva u našem srcu, osobito
onda kada te tražimo i molimo. U svakom čovjeku tinja
tiha ali neugasiva težnja za njegovim iskonom. Moleći,
i s molitvom u svemu što radimo, tražimo svoje srce
kako bi Te susreli. To je čežnja stvorenja za svojim
stvoritejem i licem tvojim Gospode. I ovdje, na ovom
prekrasnom mjestu, htio bih da se vratim svome srcu,
svojoj tajni, svojoj Ljubavi, tebi Bože moj".
Na ulazu u baziliku, stajao je sažetak izvješća koje datira
iz vremena kada je živio španjolski osvajač Meksika (god.
1485 - 1547), na jeziku "nahualt", tj. natpis na kojem je
stajalo da se u ovoj crkvi čuva platno iz 1531. godine, na
kojem je čudesno utisnuta slika Gospe od Gudalupe, i to
u tuniku mladog indijanca po imenu Juan Diego. Stara
predaja govori da je slika nastala prilikom ukazanja majke
Božje mladoću Diegu pred očima više prisutnih i tamošnjeg
biskupa. Nastupom nove ere, koncem 20. stoljeća, počela
su intezivna znanstvena istraživanja na svim područjima
znanosti. Zahvaljujući tim istraživanja i novim znanstvenim
metodama, došlo se na pomisao da se pomenuta gospina
slika dade na pomnu analizu dvojici sjevero-američkih
znanstvenika, kojima se ovdje trebao pridružiti i dr. Pavel.
Povijesna priča pripovjeda da je Juan Diego uporno govorio
prvom meksičkom biskupu, franjevcu Juanu de Zamaragi,
kako mu se majka Božja više puta ukazala i želi da njoj u čast,
sagradi kapelu na obližnjem brežuljku Cerro de Tepeyac.
U namjeri da se riješi mladića, biskup je od njega zatražio
neki uvjerljiv dokaz, u protivnom neka ga više ne smeta.
Za nekoliko dana vratio se Diego noseći kao dokaz nekoliko
"kastiljanskih" ruža koje nisu mogle cvasti u to godišnje doba,
(prosinac), tvrdeći da mu ih je dala Gospa kako bi ih pokazao
biskupu. Mladić je biskupu donio ruže u tunici - tilmi, i kada je
rastvorio svoju tilmu, cvijeće se rasulo po podu, a tada se
svima prisutnim, bilo je desetak osoba, ukazala Gospa.
U tom trenutku, nebesko ukazanje, ostalo je utisnuto kao
slika na gruboj tkanini odjeće u kojoj je bilo umotano cvijeće.
U strahopoštovanju, zadivljen prizorom što ga je vidio, biskup
je na brežuljku dao sagraditi kapelu, te je u njoj dao izložiti
na štovanje sliku utisnutu na tunici Indijanca Juana Diega.
(Slijedeći 11. nastavak: Što kažu znanstvenici,
- u utorak 18.03.08.)!
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...
