Prije svakog posla, putovanja, ili na putu,
Pavel je molio Gospodina za blagoslov:
Kriste, obećao si spasiti bilo kojeg grešnika
koji zaziva i štuje tvoju predragocjenu krv,
zato po molitvi mojoj, dopusti da kaplja tvoje
predragocjene krvi kapne na moje srce, da
me odvrati od loših navika, da prolaznog
čovjeka u meni dovede na put neprolaznosti,
put čovjeka ljubavi koji u svim ljudima vidi tebe.
Ovaj puta, molitvu je prekinulo zvono telefona,
potom je drhtav glas studenta Davida Patricha,
iz bolesničke postelje, zvao je svećenika Orsinia.
Orsini je saslušao otužnu priču mladića koji
sutra dan ima zahtjevnu operaciju srca, te je
tražio od Orsinia da mu da svete sakramente.
Prije operacije David se ispovjedi i pričesti.
Orsini, zajedno sa Pavelom, želio je biti prisutan
operaciji, ali nisu izdržali zadugo. Ostali su u molitvi
za Davida. Operacija se odužila, dok je tim liječnika
radio, Orsini je pogledao Davida priključenog na
razne aparate te pri odlasku izgovorio, sutra je
molitveni skup, poći ću i moliti Gospodina za tebe.
Otac Panky, vodio je molitveni skup u crkvi svetog
Bonifacija. Prisutni su izravno molili i zahvaljivali
Isusu za sve divne stvari koje su se dogodile tog
dana i proteklog tjedna. Pavel je upijao svaku riječ
jer je prvi put sudjelovao takvom skupu. Orsini je
osjećalo Božje prisustvo te je njegova vjera jačala.
Slušali su i izgovarali molitve pune vjere i zahvale
po riječima koje su izlazile iz dubine srca. Orsini
je počeo moliti za Davida, za njegovo potpuno
ozdravljenje koje bi se moglo priznati kao autentično
čudo. Prije toga nikada nije molio Isusa tako smjelo.
Kleknuo je pred oltar u molitvi pomirenja sa Isusom.
Molio sam Isusa da mi oprosti pomanjkanje vjere,
i da uđe u moje srce - Gospodine moj, učini moje
srce po srcu svom. Otac Panky, položi ruke na mene
i zapita što tražim, rekoh, krštenje u Duhu svetom.
Doživjeh precizno i zasnosno iskustvo. Suze su počele
teći niz moje lice. Tijelo mi zadrhta. Bio je to 10. travanj
1970. godine, kada je započeo moj novi život u Kristu.
Drugi dan Pavel je s Orsinijem otišao u bolnicu da
posjeti Davida. Nije ga bilo u sobi. Bio je u obližnjem
kaffe baru. Na upit kako je to moguće mladić im reče:
Počelo je noću, nisam uspio zaspati, i osjećao sam
strahovitu bol. Tada sam u sobi čuo glas, koji mi je
govorio - spavaj sad, bit će ti dobro. Povjerovao sam
u to, i zaspao. Zatim oko 3-4 sata u jutro, čujem opet
glas - Davide, ustani!. Mislio sam da mi govori pacijent
u susjednom krevetu. Ali, on je tvrdo spavao. Glas je
potom energično dodao: Davide ustani i hodi!. Imao
sam osjećaj da me dvjje ruke otraga podižu iz kreveta.
Oče, ja ne svaćam što se dogodilo, ali što bilo da bolo,
čudesno je. Slušali su taj izvještaj otvorenih ustiju. Orsini
se prisjeti molitve Kristu. Tražio je čudo i ono se dogodilo.
Mladić je bio otpušten iz bolnice ravno 7 dana nakon
operacije. Njegovo ozdravljenje liječnicima je bilo
neobjašnjivo i potpuno. Pavel je zapisao u svom dnevniku
nakon ovog događaja, samo: Bog bio hvaljen navijeke.
Otac Orsini, nije više razmišljao o napuštanju svećeništva,
nije više mislio što u crkvi sve ne štima, nego je počeo
tražiti Isusa i upoznavati Ga sve više... Hvala ti Isuse!
(U idućem postu: ostali događaji i ozdravljenja na
karizmatskom skupu oca Pankiya)
< | veljača, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...