Prije svakog posla, putovanja, ili na putu,
Pavel je molio Gospodina za blagoslov:
Kriste, obećao si spasiti bilo kojeg grešnika
koji zaziva i štuje tvoju predragocjenu krv,
zato po molitvi mojoj, dopusti da kaplja tvoje
predragocjene krvi kapne na moje srce, da
me odvrati od loših navika, da prolaznog
čovjeka u meni dovede na put neprolaznosti,
put čovjeka ljubavi koji u svim ljudima vidi tebe.
Ovaj puta, molitvu je prekinulo zvono telefona,
potom je drhtav glas studenta Davida Patricha,
iz bolesničke postelje, zvao je svećenika Orsinia.
Orsini je saslušao otužnu priču mladića koji
sutra dan ima zahtjevnu operaciju srca, te je
tražio od Orsinia da mu da svete sakramente.
Prije operacije David se ispovjedi i pričesti.
Orsini, zajedno sa Pavelom, želio je biti prisutan
operaciji, ali nisu izdržali zadugo. Ostali su u molitvi
za Davida. Operacija se odužila, dok je tim liječnika
radio, Orsini je pogledao Davida priključenog na
razne aparate te pri odlasku izgovorio, sutra je
molitveni skup, poći ću i moliti Gospodina za tebe.
Otac Panky, vodio je molitveni skup u crkvi svetog
Bonifacija. Prisutni su izravno molili i zahvaljivali
Isusu za sve divne stvari koje su se dogodile tog
dana i proteklog tjedna. Pavel je upijao svaku riječ
jer je prvi put sudjelovao takvom skupu. Orsini je
osjećalo Božje prisustvo te je njegova vjera jačala.
Slušali su i izgovarali molitve pune vjere i zahvale
po riječima koje su izlazile iz dubine srca. Orsini
je počeo moliti za Davida, za njegovo potpuno
ozdravljenje koje bi se moglo priznati kao autentično
čudo. Prije toga nikada nije molio Isusa tako smjelo.
Kleknuo je pred oltar u molitvi pomirenja sa Isusom.
Molio sam Isusa da mi oprosti pomanjkanje vjere,
i da uđe u moje srce - Gospodine moj, učini moje
srce po srcu svom. Otac Panky, položi ruke na mene
i zapita što tražim, rekoh, krštenje u Duhu svetom.
Doživjeh precizno i zasnosno iskustvo. Suze su počele
teći niz moje lice. Tijelo mi zadrhta. Bio je to 10. travanj
1970. godine, kada je započeo moj novi život u Kristu.
Drugi dan Pavel je s Orsinijem otišao u bolnicu da
posjeti Davida. Nije ga bilo u sobi. Bio je u obližnjem
kaffe baru. Na upit kako je to moguće mladić im reče:
Počelo je noću, nisam uspio zaspati, i osjećao sam
strahovitu bol. Tada sam u sobi čuo glas, koji mi je
govorio - spavaj sad, bit će ti dobro. Povjerovao sam
u to, i zaspao. Zatim oko 3-4 sata u jutro, čujem opet
glas - Davide, ustani!. Mislio sam da mi govori pacijent
u susjednom krevetu. Ali, on je tvrdo spavao. Glas je
potom energično dodao: Davide ustani i hodi!. Imao
sam osjećaj da me dvjje ruke otraga podižu iz kreveta.
Oče, ja ne svaćam što se dogodilo, ali što bilo da bolo,
čudesno je. Slušali su taj izvještaj otvorenih ustiju. Orsini
se prisjeti molitve Kristu. Tražio je čudo i ono se dogodilo.
Mladić je bio otpušten iz bolnice ravno 7 dana nakon
operacije. Njegovo ozdravljenje liječnicima je bilo
neobjašnjivo i potpuno. Pavel je zapisao u svom dnevniku
nakon ovog događaja, samo: Bog bio hvaljen navijeke.
Otac Orsini, nije više razmišljao o napuštanju svećeništva,
nije više mislio što u crkvi sve ne štima, nego je počeo
tražiti Isusa i upoznavati Ga sve više... Hvala ti Isuse!
(U idućem postu: ostali događaji i ozdravljenja na
karizmatskom skupu oca Pankiya)
Post je objavljen 20.02.2008. u 20:48 sati.