Želja za Bogom izvire iz svakog srca,
jer ona je darovana kao sjame života
koje treba njegovati i omogućiti mu rast
kroz svakodnevni rast radosti u molitvi.
Odgoj u molitvi treba biti i ostati naravan,
tako naravan kao šo se uči materinji jezik.
Ali, u ovom svijetu život nije tako naravan
da se može njegovati i razvijati dar molitve.
Zato Bog podiže ljude, zajednice i mjesta
u kojima se posebo budi želja za molitvom.
Jedno od tih mjesta je i Međugorje, gdje
duh molitve pobuđuju vidioci, na mjestima
molitve Križevcu, crkvi i mjestu ukazanja.
Majka Marija, nam poručuje: Vi, draga djeco,
ne možete shvatiti, kolika je vrijednost molitve,
dok sami ne kažete: Sad je vrijeme molitve,
sad mi ništa ostalo nije važno, sad mi nije
važna ni jedna osoba osim Boga. Draga djeco,
posvetite se molitvi s posebnom ljubavlju.
Tako će vam Bog moći uzvratiti milostima.
Probuđena želja za molitvom i susret s Bogom,
traži našu odluku s ljubavlju, red i redovitost.
Kada počnemo moliti, svjesno ostavljamo
sve, sav posao, sve ljude, isključimo telefon,
isključimo televizor i pripremimo kutak u stanu
kako bi pripremili svoj susret sa Stvoriteljem.
Tko ljubi Boga, on odlučuje moliti s ljubavlju,
tako lakše moli, moli sve više i što više moli
sve više ljubi, i ima više vremena za molitvu.
Svi koji misle da imaju problema s molitvom,
te ne mole, imaju problem odnosa prema Bogu.
Molimo svi drugačije, i na različite načine, ali
svaki način mora biti izraz ljubavi prema Bogu.
"Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što će mo
jesti, ili što će mo piti, ili u što će mo se obući? -
to sve traže pogani - jer zna Otac vaš nebeski
da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite
kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će
vam se nadodati. Dakle: ne brinite se tjeskobno
za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!
Svakom je danu dosta njegove muke. (Mt 6, 31-34).
Savjest, kao glas ljubavi Božje u nama,
život svakog čovjeka vodi njegovom cilju
i stalno brine o ostvarivanju njegove punine,
te nam pomaže da preko uma stječemo istinu,
preko volje stječemo dobrotu, preko srca radost
i preko duha slobodu ostvarenja svake osobe.
Tako je savjest, tvorac i učitelj moralnih normi.
Po savjesti, u duhu, stojimo pred Bogom,
kao i naša duša koja želi biti u sebi jedno,
a to uspjeva samo u duhu istine i dobrote.
Glas ljubavi tako čuva naš unutarnji dom,
to tiho mjesto gdje razgovaramo o sebi
o drugima, kao u hramu i utočištu Božjem.
Kada slušamo glas savjesti, prati nas mir,
unutarnja radost i tiho zadovoljstvo, a
ako ju povrijedimo, ona ne šuti, nego
njen glas postaje bolan kao osuda.
Obraćenje svakog od nas, kao prelazak
u novi život ili novo rođenje iz grešnosti,
i prelazak u novi život milosti, je nužnost
za opstanak svakog pojedinca, a to se ne
događa svojom zaslugom ili mudrošću
nego milošću i dobrotom Božjom, koja
od nas traži vjeru, molitvu, i iskrenu želju
za obraćenjem na pravi put zakona Božjeg.
To je put naše ispravne i sigurne savjesti,
kada ostajemo na tragu i putu vječne sreće.
U opomenama, presudama i govoru ljubavi,
duhovno oko dotiče obrise nevidljivog sunca
kada Božja riječ duši govori riječi spasenja.
Savjest je temelj pravog čovjekoljublja,
sveta jezgra neophodna za opstanak čovjeka,
u kojoj prepoznajemo sličnost sa Gospodinom.
Tu se ostvaruje Božji plan za svakog poseban
i želja da nas ostvari kao osobe, na svoju sliku.
Na nama je da prihvatimo božansku istinu,
dobrotu, pravednost i ljubav, kako bi radosno
nosili teret života, ma kako velik bio.
Zahvalnost je ona sveza među ljudima
kojom se grade i učvršćuju naši odnosi,
i kojom se popravljaju porušeni mostovi.
Znati reći hvala, znači prihvatiti druge
i priznati njihovu vrijednost, njihov dar.
Riječ "hvala" usrećuje onoga koji govori
i onoga kome se riječ zahvale izgovara.
Zahvalnost usrećuje osobito onda kada
nadilazi granice same usluge za učinjeno,
onda kada još prije zahvale za učinjeno
zahvaljujemo za postojanje drage osobe.
Kada se radujemo postojanju drugih,
kada zahvaljujemo za njih a oni za nas,
nastaju pravi životni uvjeti, radosti i mira,
uvjeti majčinske radosti koja se tako javlja
nad djetetom koje se radosno u ruke prima.
Kada shvatimo srcem da smo ljubljeni, kada
istovremeno uzvraćamo ljubavlju, znači to,
da smo našli put radosti i najdublje sreće.
No, put do sreće nije lagan, nego trnovit,
pa nas Marija želi odgajati na našem putu,
u našem poimanju i uzvraćanju ljubavi.
Kako je put sreće ujedno put sudbine, ne
unaprijed određene, nego tada zaslužene,
zaslužene u svakom stadiju našega života,
te kako sreću ne možemo očekivati kao nešto
što će nam biti stavljeno u krilo, nego se za
sreću treba osobno zauzimati i pripremati,
po ljubavi kojom nas Otac bezuvjetno voli,
Majka moli Gospodina da nam pomogne
da shvatimo njegovu ljubav kojom nas ljubi
i koju nam pokazuje po Mariji, a ona, poziva
sve nas, draga djeco, molite, molite , molite,
neka se dar ljubavi ostvari i u vašem srcu.
"Uvijek zahvaljujem Bogu za sve vas kad vas se
sjećam u svojim molitvam. Bez prestanka se sjećam
pred Bogom našim Ocem, vaše djelotvorne vjere,
požrtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina
našega Isusa Krista. Znamo, od Boga ljubljena
braćo, da ste izabrani, budući da naša radosna
vijest nije došla k vama samo u riječima, nego i
u snazi, i Duhu svetomu, i u sigurnom i dubokom
uvjerenju" (1 Sol 1,2-5a)
Napomena:
Post posvećen invalidnim osobama, molim pogledati
u komentaru ovog posta!
Hvala na posjeti.
Postoji netko tko je stalno sa nama,
svakog trenutka hrabri nas i potiče,
upozorava, opomonje i vodi ka dobru.
Postoji netko koga ne možemo vidjeti,
koji nam je tako blizu, koji je u nama,
i tu sudi našim dobrim i lošim djelima.
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u slobodi svojoj.
Savjest je glas Ljubavi Božje u nama,
Glas Božji i svjetlo po kojem vidimo,
po kojem razlikujemo dobro od zla.
Zato, prije svake odluke poslušajmo
glas koji nas potiče ili brani da činimo.
Za griješno djelo čeka nas osudom,
kaznom, grižnjom savjesti, zlovoljom,
a potom krivnjom, nemirom i strahom.
Po dobrim djelima javlja se nagradom,
pohvalom i srećom u osjećaju mira,
zadovoljstvom i radošću radi učinjenog.
Savjest je tajnoviti dio ljudske naravi,
neizbrisiva sila koja vlada i sudi svima.
Savjest je glas same Ljubavi, neprestani
razgovor Stvoritelja sa svojom djecom,
Ljubavi koja nas vodi i neizmjerno ljubi,
poštujući našu slobodnu izbora i svijesti,
potičući je na dobro i sputavajući za zlo.
Glas savjesti je glas Božji u svima nama,
a, onaj tko taj glas sluša, sin je Božji,
dijete, u kojem tinja sveta Božja vatra.
Svi smo pozvani na spoznaju i molitvu,
na čuvanje, odgajanje i njegovnje savjesti,
da ju prihvaćamo i razvijamo na svom putu,
da joj se povjeravamo i budemo vjerni,
jer što bolje poznajemo nauk crkve,
zapovjedi Božje i glas ljubavi njegove,
lakše je, ljudskije i savjesnije živjeti.
Zato, blago čovjeku koji prihvaća glas
ispravne savjesti Duha svetoga u sebi,
blago čovjeku koji prihvaća glas ljubavi,
čovjeku kog" ne optužuje njegova savjest.
Saki život je darovan i ima smisao,
a darovatelj života je sam Bog,
Srvoritelj, koji upravlja tijek stvari
ka punini, koju mi ne prepoznajemo,
pa nam i smisao života može izmaći
jer sve ocjenjujemo svojim mjerilima.
Samim time što postoji, što je stvoren,
svaki život dobiva svoj duboki smisao
te je otvoren za ostvarivanje punine.
Ostvariti puninu života možemo, kada
ponizno primamo Božji plan sa nama.
Poniznost ne nosi u sebi poniženje,
nego poziv za suradnju sa Stvoriteljem.
Za svako stvorenje Bog ima svoj plan,
zato za svaki život postoji želja Njegova.
Božji plan postoji u svakom ljudskom srcu,
te ga osjećamo i možemo ostvariti, kada
osjećamo mir, ako slijedimo volju Božju.
Ne poslušati i ne prihvatiti ponizno, ono
što nam Bog nudi, znači svojom voljom
ugušiti Božji plan, te ostati u grješnom
svijetu sivila u kojem duh ne napreduje.
Kao što punina i smisao života jesu tajna,
isto tako moramo se miriti sa činjenicom
da tajna trpljenja i tajna djelovanja zloga,
ljudskom razumu, ipak ostaju nedokučive.
Zato smo pozvani da djelujemo s ljubavlju,
jer jedino Ljubav okreće sve na dobro,
čak i sva stradanja, sve patnje i sve muke,
jer ljubav nosi u sebi uvjet da se sve shvati,
ona je tajni ključ kojim se liječe sve rane,
ona je spasonosni lijek po kojem sve vidimo,
unatoč mržnji koja okreće na zlo i zasljepljuje.
Kao što mržnja čini tvrdim svako srce,
i svaki korak pretvara u zločinački korak,
tako ljubav, sve liječi i pretvara na dobro.
Zato nas Majka Marija, poziva na dobro,
da donosimo slogu i mir kao spasenje,
na spasiteljsko i pomirujuće djelovanje,
jer se ljubavlju izgrađuje mir u svijetu,
svijet pravde gradi u svijetu nepravde,
svijet milosrđa u svijetu okrutnosti,
svijet svjetla gradi se u svijetu tame,
i svijet života, unatoč svijetu smrti...
Npma:
Ljubav je sol života za sve one koji život prihvaćaju kao dar Božji.
Oni, koji misle ostvariti ljubav bez Stvoritelja, ostaju samo na mišljenju...
- Dnevna posjećenost bloga postupno raste pa se radujem da ima i onih kojima ste preporučili ovaj blog. I sam se vraćam čitati svoje postove, otkrivajući da nisam bio sam u trenucima kada sam ih pisao. Zato, slavimo Gospodina i zahvaljujmo na milosti njegovoj.
U radosti i ljubavi, Božji blagoslov svima vama...
Pitanje koje postavljaju sve religije
svi svjetonazori, svodi se na jedno,
kako stvoriti boljeg, novoga čovjeka,
pravednije društvo, humaniji svijet.
Odgovori su dani, rješenja postoje,
lijepe se stvari govore i obećavaju,
ali svijet, iz dana u dan grca u boli,
u trpljenju, nasilju, nepravdama, te
još nema izgleda da će se približiti
dubini svojih želja i nada kojima teži.
Na pravo pitanje još nema odgovora,
nema odgovora kako pobjediti grijeh,
grijeh kao tamnu stvarnost našega života,
kao razaračko djelovanje ovoga svijeta,
grijeh kog" čovjek sam ne može pobjediti,
grijeh, koji ima svog tvorca, svoj uzrok,
Onoga koji se skriva od svjetla dana
a djeluje u carstvima čula, u okrilju noći,
grijeh koji ljude čini ovisnim, požudnim,
koji nas odvraća od dobra, od morala.
Kao potvrdu obećanja koje je Bog dao,
i kao naznaku boljeg i humanijeg svijeta,
Marija, naša majka, daje i ovdje odgovor;
po božanskoj ljubavi koja nadvladava zlo,
ljubavi koja pobjeđuje grijeh i vodi naprijed,
pa čak i ozdravlja one koje je grijeh ranio.
Ljubav je u trajnom oduševljenju za dobro,
koje daje nepobjedivu snagu da se borimo,
protiv zapreka zla, snagu koja je običnim
ljudskim silama nemoguća i nedostižna.
Ljubav koju Bog ulijeva u srca ljudi, jest
ona sila za kojom čovjek duboko čezne,
sila koja pomaže u svim krizama i padovima.
Da bi svijet pronašao i dobio tu božansku
silu ljubavi, potrebna je svakodnevna molitva
molitva kako bi svaki pojedinac mijenjao sebe,
a ostvarujući ljubav u sebi, mijenjao svijet.
Pravi odgovor na putu je svetosti, istine,
rasta, napretka u odgoju, ljubavi i molitvi,
a moliti, ujedno znači ljubiti i dati se ljubiti.
Moći ljubiti i prenositi ljubav, veliki je dar,
Moći ljubiti i one koji se ne daju ljubiti, jeste
zadaća i uvjet cjelovitosti kršćanske ljubavi,
jer ljubav ima svoje zakonitosti koje traže
da ljubimo sebe i ljude oko sebe, a Bog,
nama po Mariji, daje ključ za ljudska srca,
daje ključ da se odupremo zlu i grijehu,
ako ne uzmemo taj ključ, nema napretka,
a ako ga prihvatimo, radosno i sa ljubavlju,
sve nam postaje lakše, dostupno i moguće.
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...