Pismo
|
Jučer sam napisao pismo. Sutra ću ga valjda poslati. Danas ga sve nešto gledam i odmjeravam jer sam izgubio osjećaj i imam tremu. Pismo je pola službeno - pola privatno. Ta polovica privatnosti i primatelj, moj umirovljeni profesor, nekako su mi nalagali da pismo napišem starinski, rukom. U stvari, nesiguran sam bio od početka. Pa sam pribjegao tehnološkoj inverziji. Prvo sam pismo napisao u file da ga mogu poslati na „recenziju“ prijatelju koji zna o čemu se radi. Tek tada sam ga rukom prepisao s ekrana na papir. Adresa kratka, slova k'o jaja ... Ne zezam se; ruka mi je bila drvena, a rukopis sukladan: klinasto pismo. Što i ne bi bilo čudno da inače ne pišem rukom po papiru svaki bogovetni dan. Satima. I tako. Sad samo još da sutra pregrmim u pošti, da na omotnicu uredno zaljepim marku i napišem adresu. I ono „exp ...“ na poleđini. Davno je bilo kad sam zadnji put poštom slao pismo. Recimo, 89. Došao u punoj spisateljskoj formi iz jna. Mislim da Ljubica još uvijek u nekoj skrivenoj kutiji čuva svežanj svih onih tlapnji koje sam joj slao iz Banjaluke. Onda se slučilo da mi je prijatelj otišao u Ameriku. Pa mi slao press clipping i longplejke, a ja njemu opservacije iz domovine. To mi je najsvježije što pamtim. Izlazi da sam zadnju marku za pismo kupio još u bivšoj državi. Bit će neku za dvjesto dinara s onim Augustinčićevim Titom. Ili Jajcem. Ili je bio Alija Sirotanović? Ili je Alija bio samo na novčanici? Evo, sad mi pada na pamet: jel još postoje filatelisti? Valjda da. Sjećam se da i u enciklpediji „Svijet oko nas“ ima natuknica „marke“. Pisalo je da su neke osobito vrijedne. Mogle bi marke sutra biti na još većoj cijeni kao, štojaznam, amfore. Filatelisti, čuvajte svoje marke! U stvari, sad me opet hvata panika: hoću li sutra na markicama dobit Dražena i Đurđicu ili Cro Copa i Minotaura? A što ako mi na poštanskom šalteru ponude marku s hadezeovom barakom? Badava mi onda fini stil i manira, jer ako ti se hadeze naljepi, zna se: tu trava više ne raste. I još me jedna stvar muči. Hoće li poštari odraditi svoju dionicu kako treba. (Ovaj moj mi baš i ne ulijeva povjerenje.) Nekad su se zvali listonoše i donosili su samo listove, razglednice i dopisnice. Sjećate li onoga: "svoje točne odgovore šaljite isključivo dopisnicama na adresu Tv Zg/Bg, Jurišićeva 4 i Takovska 10"? Današnji listonoše nisu kao ja; oni idu ukorak s tehnologijom. Umjesto listova sad nose spam: reklame i račune. |
