Pyongyang Calling
Gledam danas na Eurosportu početak nogometne utakmice između Sjeverne i Južne Koreje. Igralo se na neutralnom terenu u Šangaju. Kvalifikacije za SP 2010. Sablasno prazan stadion, vrlo velik, s dvije grupice navijača. Moju pažnju su zaokupili sjevernjaci obučeni u crvene dresove. Cure i dečki, njih pedesetak, plešu, skandiraju, mašu onim kobasičastim balonima. Pažljivo i precizno su skinuli pokrete i scenografiju s TV-a. Uživjeli se predano u svoje uloge. To nam se predstavljaju sjevernokorejska ozna i stasi u ulozi veselih turista-navijača koji putuju svijetom, piju pivu na gradskim trgovima, hofiraju djevojkama u ljetnim haljinama, bratime se s protivničkim navijačima i prate podvige svoje nogometne repke. Jučer u novinama neki japanski korejolog tvrdi da je Kim Jong Il već mrtav. Dragog vođu navodno zamjenjuju četvorica dvojnika koji su angažirani kao kaskaderi za slučaj pokušaja atentata. Dragi vođa i pobočnici su se bojali asasina, kako amatera, tako i profesionalnih - čini se, opravdano. Državom navodno već poodavno vlada vojna hunta koja zapravo ne zna kako bi dalje. Teško je saznati je li se Dragi vođa zaista pridružio Velikom vođi. Ali zapravo je svejedno. Ja jedino ne mogu skrenuti misli od one četvorice ljudi koji nemaju pravo na sebe i kojima je namijenjeno da žive Dragog vođu. Jesu li ikad sami sa sobom? Imaju li još uvijek vlastite želje, veselja i poroke? Znaju li njihove obitelji da su oni živi? Smiju li ikad s nekim porazgovarati? Kako se osjećaju kad susretnu kolegu, kad vide još jednog lažnog sebe? Dvadesettri milijuna ljudi žive u Sjevernoj Koreji. Njihova južna braća čine, čini se, sve što mogu da im olakšaju taj neživot. Uz najbolju volju, tako se samo održava neka vrsta pata. A pat se sastoji od toga da malo manje korejske subraće umire od gladi. Jel može itko pomoći tim ljudima? Čemu služi UN, MOK, novi svjetski poredak, ratovi zvijezda, Oprah, Putin, nafta, šeikovi, spin doktori, medijska carstva, Seinfeld i Gates, svi: zar baš nitko ne može osloboditi te ljude? Ne samo onu četvoricu, nego svih 23 000 000. |