Svašta u mojoj glavi.

25.09.2008., četvrtak

Domaćica može u mirovinu

Po svoj prilici stigli smo do trenutka kad Domaćicu možemo otpratiti u zasluženu mirovinu.

Ovaj legendarni proizvod osobito je bio omiljen kod djece, vojnika, đaka i studenata. Gotovo bi se moglo zaključiti kako se radi o službenom slatkišu populacije koja ulaznice za kulturno-sportske manifestacije obično plaća u pola cijene.
U svojoj dugačkoj i bogatoj karijeri Domaćica keksi su doživljavali brojne uspone i padove.
Vjerni potrošači dokazivali su svoju privrženost Domaćici i u najtežim trenucima od kojih su osobito teški bili sljedeći:
(a) redukcija čokoladnog preljeva na svega nekoliko angstrema, početkom 90-tih;
(b) zamjenu čokoladnog takozvanim šećernim preljevom u doba najgore čokoladne krize u drugoj polovici devedesetih;
(c) smanjenje pakiranja s 500 na 350 grama (uz zadržavanje iste cijene što je bio bijedan manevar poskupljavanja po tahijevskoj stopi od 50%) početkom ovog stoljeća.
Danas, na zalasku karijere, Domaćica može mirno i spokojno „objesiti kopačke o klin“. Na tržištu se pojavio dostojan nasljednik, nova zvijezda u Kraševoj galaksiji: Čokoladni Petit Beurre. Bez imalo pretjerivanja, već sada se može reći da će čokoladni mali maslac nadmašiti svog prethodnika. Najsmioniji mu predviđaju uspjeh i izvan naših zapadnih granica.

Čokoladni Petit Beurre je izvrstan keks. Pripada istoj gami proizvoda kao i Domaćica, no ukus mu je uravnoteženiji zbog plemenitijeg tijesta. Dodatno, keks se oblikuje u nekoliko privlačnih oblika poput medeka, autića i ribica što će osobito razveseliti naše najmlađe.
Napomenimo odmah da ovi veseli oblici otvaraju mogućnost da Č.P.B. upotrijebimo i za ukrašavanje naših božićnih drvaca (u tu se svrhu preporučuje kekse najprije djelomično nafajhtati kako bi se lakše izbušila rupica potrebna za uvođenje konca). Ne najmanje važan je i format kojim se nudi konzumacija u točno jednom zalogaju čime se eliminira iritirajuće mrvljenje po tepihu ili krevetu.
Ukratko, Čokoladni Petit Beurre je sjajan slatkiš pred kojim je blistava karijera.
Kušajte i uvjerite se.

- 14:57 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.09.2008., četvrtak

Policija na ispitu

Konačno, evo akcije. Koja čak liči na energičnu akciju. Čini se da su batinjanja u pol bijela dana, drske oružane pljačke i korupcija svake vrste dosegli točku nepodnošljivosti čak i za one najciničnije.
Konačno da se i mi najnaivniji možemo bar ponadati.

Nadam se da će svi krivci temeljito nadrapati. Nadam se i da nemaju dvojna državljanstva.

Samo da ovo ne ispadne još jedna predstava za narod i imitacija pravde. U tom bi slučaju nastala još puno veća šteta i puno dublja rezignacija.

Nadam se, sve zajedno, da ova policijska akcija ima smisla i plana poduprijetog čvrstim dokazima. Jedino tako će sveučilište i sveučilištarci moći podnijeti ovakvu sramotu. Zauzvrat, to bi moglo barem početi mijenjati onu puno sramotniju sliku u kojoj su svi uzimali, svi znali i svi šutjeli.

- 13:39 - Komentari (19) - Isprintaj - #

14.09.2008., nedjelja

Stefan Holm

Jučer je i službeno svoju karijeru okončao Stefan Holm. Završio je na drugom mjestu s preskočenih 233 slično kao i Pekingu gdje je bio četvrti. Kao i u Pekingu, i jučer je pobijedio Andrej Silnov.

Skoku u vis, za razliku od mnogih drugih atletskih disciplina, možemo lako odrediti i početak i začetnika moderne ere: 1968., OI u Meksiku, Dick Fosbury. Od tada je scenom prošlo puno sjajnih šampiona. Stefan Holm je svakako bio jedan od najvećih.
Holm nije bio lovac na svjetske rekorde; uostalom, on čak nije ni švedski rekorder (Patrik Sjoberg, 242). Holmov osobni rekord iznosi svega 240 što se uopće ne čini konkurentnim prema 245, još uvijek važećem Sotomayorovom rekordu. (Nećemo sad o kontroverzama oko Sotomayora.)
Čime bi onda Holm zaslužio da ga pamtimo? Evo: Holm je doslovno bio Hic-Rhodus-hic-salta skakač. Nije propuštao natjecanja, uključujući i lokalna prvenstva, a na njima se obično nije dao pobjeđivati. Holm je olimpijski pobjednik iz Atene, te osvajač još 10 (!), pretežno zlatnih medalja (6) s europskih i svjetskih prvenstava. Uvijek pribran, skoncentriran i uvijek hladnokrvno u najboljoj formi kad god je bilo najvažnije. Otprilike kao i slavni njegovi zemljaci istog kova: Stenmark, Borg, Wassberg, Edberg, Bokloev, Waldner.

Sve to skupa i ne bi bilo baš pretjerano zanimljivo da Holm nije visok samo 181! Te se uvijek među konkurentima činio kao plejmejker zalutao iz drugog sporta u kojem se skače. (Olimpijski pobjednik Silnov ima 199.) Holmov osobni rekord premašuje njegovu vlastitu visinu za 59 centimetara! I u tome je svjetski surekorder, bar među ozbiljnim natjecateljima (Nagradno pitanje: tko je kolega surekorder u visini skoka preko vlastite glave?)

Eto. Holm je od danas u penziji. Od sutra, medalje u skoku u vis su rezervirane za dvometraše i natjecanja možda neće više biti tako zabavna. Zato, evo malo zabave za kraj:

- 09:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #

10.09.2008., srijeda

Pyongyang Calling

Gledam danas na Eurosportu početak nogometne utakmice između Sjeverne i Južne Koreje. Igralo se na neutralnom terenu u Šangaju. Kvalifikacije za SP 2010.
Sablasno prazan stadion, vrlo velik, s dvije grupice navijača. Moju pažnju su zaokupili sjevernjaci obučeni u crvene dresove. Cure i dečki, njih pedesetak, plešu, skandiraju, mašu onim kobasičastim balonima. Pažljivo i precizno su skinuli pokrete i scenografiju s TV-a. Uživjeli se predano u svoje uloge. To nam se predstavljaju sjevernokorejska ozna i stasi u ulozi veselih turista-navijača koji putuju svijetom, piju pivu na gradskim trgovima, hofiraju djevojkama u ljetnim haljinama, bratime se s protivničkim navijačima i prate podvige svoje nogometne repke.

Jučer u novinama neki japanski korejolog tvrdi da je Kim Jong Il već mrtav. Dragog vođu navodno zamjenjuju četvorica dvojnika koji su angažirani kao kaskaderi za slučaj pokušaja atentata. Dragi vođa i pobočnici su se bojali asasina, kako amatera, tako i profesionalnih - čini se, opravdano. Državom navodno već poodavno vlada vojna hunta koja zapravo ne zna kako bi dalje.
Teško je saznati je li se Dragi vođa zaista pridružio Velikom vođi. Ali zapravo je svejedno.
Ja jedino ne mogu skrenuti misli od one četvorice ljudi koji nemaju pravo na sebe i kojima je namijenjeno da žive Dragog vođu. Jesu li ikad sami sa sobom? Imaju li još uvijek vlastite želje, veselja i poroke? Znaju li njihove obitelji da su oni živi? Smiju li ikad s nekim porazgovarati? Kako se osjećaju kad susretnu kolegu, kad vide još jednog lažnog sebe?

Dvadesettri milijuna ljudi žive u Sjevernoj Koreji. Njihova južna braća čine, čini se, sve što mogu da im olakšaju taj neživot. Uz najbolju volju, tako se samo održava neka vrsta pata. A pat se sastoji od toga da malo manje korejske subraće umire od gladi.
Jel može itko pomoći tim ljudima? Čemu služi UN, MOK, novi svjetski poredak, ratovi zvijezda, Oprah, Putin, nafta, šeikovi, spin doktori, medijska carstva, Seinfeld i Gates, svi: zar baš nitko ne može osloboditi te ljude? Ne samo onu četvoricu, nego svih 23 000 000.

- 20:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #

06.09.2008., subota

Nazovi B. radi ... procjene

Prošlo je svega sedam mjeseci od havarije koju je Davor Butković doživio sa Sanaderom/Zahtilom.
Uzimajući u obzir inflaciju, početak rijeliti sezone na TeVe-u, završne pripreme za pokušaj smaka svijeta u Cernu (trebate savršenu kompilaciju za kraj?) i tradicionalno slabašno pamćenje u Hrvata, procijenilo se da je rok kušnje od sedam mjeseci dovoljan.
Evo citata iz današnje Butkovićeve kolumne

„Kada je prije otprilike dvije godine jedan osječki istražni sudac donio odluku [...] – nazvao me Ivo Sanader.
Sanader se žalio kako ta odluka predstavlja debakl pravne države, kako on ne može ništa učiniti s ovakvim pravosuđem, kako će nas sve ovo pokopati na putu u Europu [...] Tom sam se prigodom potpuno složio sa Sanaderovim ocjenama“.

E, to se zove dosljednost u neskromnosti. Neka vrsta moralnog hazarda. Idemo dalje, kao da se pred sedam mjeseci ništa nije dogodilo.
Što da se kaže? Možda, evo, pada mi na pamet: to je kao ono kad je Marijan Beneš sa spuštenim gardom izazivao Plamena Jankova. Jankov to uopće nije razumio. Nekoliko puta.

- 11:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.09.2008., srijeda

Marisol u Dubravi

Dr. Željko tvrdi da je njegov nekompetentni kolega, nadređeni mu dr. Anđelko izravni krivac za smrt više pacijenata. Dr. Željko nudi neoborive dokaze da su nesretni pacijenti žrtve Anđelkovih loših dijagnoza i još gorih terapija.
Dr. Željko je svjestan da mu sudski proces zbog bludničenja nad pacijenticom nije koristio. No, ponosno ističe kako je pravomoćno oslobođen jer je na sudu dokazano da je nedužan, a cijela je optužba plod spletke dr. Anđelka.
Uostalom, dr. Željko je triput bio optužen za bludničenje nad pacijenticama, a samo u jednom slučaju je pravomoćno osuđen.
U interesu istine još se 9 kolega priključuje optužbama protiv dr. Anđelka. U vlastitom interesu njih 7 ubrzo povlači svoje potpise. Ravnatelj KB, dr Milan ističe na presici kako se situacija smiruje. Dr. Željko upada na presicu i kaže da ne. On, dr. Željko, nema što izgubiti i borit će se dalje kao što bi to učinio svaki savjesni građanin.
Ubrzo potom, dr. Željku stiže prijetnja „od Zagorca“ da će ga „progutati magla“. Također, nepoznata osoba koja se predstavlja kao premijerov glasnik nudi dr. Željku da postane novi ravnatelj KB jer se „izvrsno ponio u slučaju nepravdi“. Dr. Željko šalje nepoznatom posredniku svoju „viziju bolnice“ autobusom (!), a usput obavještava i policiju. Pokušaj nasamarivanja je tako neslavno propao, a tek se treba utvrditi tko je „naručitelj“.
Dodatno, dr. Željko u svojoj borbi dolazi do još jednog šokantnog otkrića: ravnatelj, dr. Milan i neki njegov Mrkša s kojim su živjeli u istoj zgradi peru ozbiljne novce u KB. I to, vrlo prepredeno: njihove supruge imaju građevinsku tvrtku pa onda nekom crnom korupcijom Mrkšina supruga preko neke tvrtke-strine posluje s bolnicom... Ravnatelj, dr. Milan, demantira. Ravnateljeva žena gđa Tatjana izjavljuje da je njezina privatna stvar što gradi i gdje gradi i s kim gradi. Dr. Željko sve prijavljuje policiji.

Nastavit će se.

Da vam susjed kaže kako je ovo prepričani sadržaj desetak posljednjih epizoda nove, napete, i njemu najdraže meksikanske serije, vjerojatno biste nemoćno slegnuli ramenima. Možda biste rekli kako vam se čini malo previše događaja, malo previše zapleta, da što će scenaristu takav tempo, takve vratolomije. Opet, možda biste i prešutjeli jer estetika sapunica nije vaše područje, a zna se da svaki žanr ima svoje zakone ...

Nekad je život pisao romane. Ali ne može više, jer sad je novo vrijeme. Sad život piše telenovele.

- 14:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>