Kaznena prijava protiv neimenovanih počinitelja
|
Slučaj dr. Ognjena Šimića službeno je zatvorio sezonu kiselih krastavaca i pekinških patki. Mediji su prepuni vijesti i ogleda o korupciji. Jutarnji danas donosi opširni korupcijski omnibus. Autorica: Karmela Devčić. Evo i mog priloga. Ja bih želio podnijeti kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu protiv poznatih, ali neimenovanih počinitelja. Mogu samo nagađati zašto novinarka Devčić nije imenovala aktere jedne od svojih priča. Da vam uštedim jedan klik, citiram dio članka: Slučaj tri: Sjedimo u ružnom zagrebačkom kafiću, i dok je slušam kako samouvjerena i zadovoljna sobom priča priču o svom “studiranju” a da fakulteta vidjela nije, pada mi na um ona narodna: A jes’ lopov! ... “Studentica” ima 29 godina, vozi službeni Golf 5, cura koja je prije 10 godina u Zagreb stigla iz Dalmatinske zagore uspjela se, eto, nekako snaći. U početku je studirala ekonomiju, no indeks se jako sporo popunjavao. Nakon nekoliko godina odustala je od nauke, dobila “solidan posao” u malo poznatoj marketinškoj firmi, vremenom napredovala do sitne šefice, a onda shvatila da, ako hoće dalje u hijerarhiji, ipak treba nekakav papir. “Studiram preko posrednika, to je tip koji je pomogao cijelom našem kraju. Za njega sam čula od rodbine, čovjek je dobro umrežen, ima poznanstva po mnogim fakultetima u Zagrebu. Platiš i čekaš.” Upis na fakultet lani je platila “mislim 500 ili soma eura, e više ti ne znam, puno mi je cifri u glavi od tad prošlo. Kad sam išla na prijemni, tip mi je rekao: ‘Odi i ne boj se. Nemoj ništa napisat i proći ćeš’. Otišla sam, sjedila tamo, rješavala zadatke na nekom papiriću, ali nisam ništa zaokruživala. Kad su izvjesili listu, mog imena nije bilo. Nazvala sam posrednika, mirno je rekao: ‘Nema problema, samo odi kod toga i toga profesora, reci da te ja šaljem’. Otišla sam tom profesoru, on je na ceduljicu napisao moje ime i prezime, potpisao se i uputio me da to predam u referadi. To je bio moj upis. Tako sam dobila indeks”, priča sad već “studentica” druge godine jednog od najlošijih zagrebačkih fakulteta. Ta je prvu godinu dala i prije samog upisa. “Našla sam se s posrednikom u kafiću, išli smo po indeksu od ispita do ispita i on mi je pisao koliko što košta. Kad smo podvukli crtu, bilo je to nešto oko 4000 eura. Tako sam mu platila cijelu prvu godinu.” Cijene su, ovisno o težini ispita, od 200 do 600 eura. “Kod nekih drugih posrednika je skuplje”, kaže, zadovoljna što ima “pravog”. “Sad je”, ozbiljno će, “teže, jer stigla je Bolonja, pa je i profesorima kompliciranije to sve provesti kroz knjige, više je posla, teže je fingirati, ima ispita koji su od Bolonje poskupjeli i do 50 posto.” Ne znam je li ovo dovoljno da Dražavno odvjetništvo pokrene istragu po službenoj dužnosti. Ja bih rekao da jest. Kad bi neki novinar razgovarao s neimenovanim tajnikom zločinačke.org pa kad bi u tom razgovoru objavljenom u novinama taj tajnik navodio detalje oko reketarenja, narko-poduhvata, ubojstava, a sve uz pomoć jednako neimenovanih pomagača iz medija i policije, ne sumnjam da bi glavni državni odvjetnik Mladen Bajić reagirao. Ne vidim suštinske razlike u odnosu na prethodnu priču. Zato, g. Bajiću, na posao. Ako vam treba prijava, možete ovo shvatiti kao prijavu. Ako nemate vremena jer se bavite krupnijim ribama, zahtijevajte još ljudi. Ako ne znate kako biste, predlažem da prvo pozovete na razgovor novinarku Devčić. Uopće se šalim, stvarno ozbiljno mislim. I da, očekujem da novinarka Devčić dobije relevantne izjave rektora Bjeliša i ministra Primorca. Očekujem i da ta dvojica nešto poduzmu. Od sve trojice, Bajića, Bjeliša i Primorca, očekujem da u nekom razumnom roku, npr. 30 dana, podastru javnosti svoje nalaze ili barem do tada postignute rezultate/korake koje su učinili. Očekujem da barem saznamo imena “posrednika”, “tog i tog profesora” i “jednog od najlošijih zagrebačkih fakulteta”. Pokaže li se da su činjenice koje navodi novinarka Devčić netočne, očekujem da onda ona i njena redakcija snose posljedice. Meni samom se ova očekivanja čine razumnima. Možda se, doduše, ova očekivanja izjalove. No ako bude tako, nitko nam ne brani da imenovane osobe koje bi trebale ispuniti naša očekivanja smatramo suodgovornima. |
