29.03.2007., četvrtak

Školarine

Suspenzivnim vetom studentskih predstavnika na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu odbačen je prijedlog upisnih kvota i školarina za iduću akademsku godinu.
Rektor Bjeliš najavljuje da će Sveučilište ustrajati na svom prijedlogu modela školarina.
U međuvremenu, neke studentske udruge pokrenule su peticiju protiv povećanja školarina.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja misli da je prijedlog novog modela načinjen brzopleto i bez suradnje socijalnih partnera te da trebaju plaćati svi ili nitko.
Formalni rok za donošenje nekakve odluke je 1. travnja. Doduše, točno je i to da se taj rok prethodnih godina nije poštivao.
Zbrka je potpuna, a ishod neizvjestan. Ministar šuti, opozicija oponira.

Najmudrije bi bilo i meni da pričekam rasplet te da u međuvremenu napišem o Planici, stolnotenisačima i vaterpolistima. Ali kako sam i sam više puta govorio o studentskim školarinama, to nekako ne bi bilo u redu. Pa onda evo.
I meni se čini da je predloženi model pripremljen na brzinu, bez prevelike brige o reakcijama. Možda tek prije mjesec ili nešto više dana počelo se u medijima govoriti o modelu kojeg Sveučilište priprema. Niti meni se taj model ne sviđa, iako je pravedniji od postojećeg. Osobito mi se ne sviđa ova brzina i brzopletost. Mislim da se najprije trebamo dogovoriti oko osnovnih principa. Ja bih podržao ova dva:

(A) Trebalo bi uvesti školarine, jednake za sve.
(B) Za sve studente koji studij završe u razumnom roku, studij bi trebao biti besplatan, ili gotovo besplatan.

Možda ovo izgleda kao paradoks, ali evo jednog mogućeg plana u grubim crtama:

(1) Fakulteti će odrediti realne upisne kvote. Realne znači realne; sukladne zadanim prostornim kapacitetima, raspoloživom opremom i nastavničkim kadrom. Ove kvote će verificirati Sveučilište.
(2) Fakulteti će za svoje studije utvrditi realne iznose školarina. Realne ovdje znači sukladne europskoj praksi, općeprihvaćenim standardima i našoj stvarnosti. Ove školarine će verificirati Ministarstvo.
(3) Za svaki pojedini studij država će odrediti svoje kvote. Ta državna kvota (označimo je s D) bi trebala predstavljati broj studenata koje država želi vidjeti na pojedinom studiju i, na kraju, s diplomom u ruci. Očito, mora biti D manje od F, ili u najboljem slučaju D=F, pri čemu F označili onu kvotu iz točke (1) koju je odredio fakultet. U deficitarnim strukama i na onim studijima koji se žele stimulirati, poželjno bi bilo D=F. U današnjoj terminologiji, D bi bio broj studenata koji studiraju o državnom trošku, dok bi preostalih F-D bili nešto kao ekvivalent današnjim izvanrednim studentima (onima koji studiraju uz plaćanje).
(4) Fakulteti će provesti klasifikacijski postupak. Pravo upisa imalo bi, kao i danas, slijedom plasmana na klasifikacijskoj listi, ukupno F studenata (ili manje, ako je interes za određeni studij manji).
(5) Puni iznos školarine će plaćati svi upisani studenti.
(6) Država će potaknuti banke i/ili druge institucije da organiziraju i ponude studentske kredite za otplatu školarina. Jedan razumni kreditni model bi bio (ako neki studij traje npr. 5 godina) 6+6. Student bi bio kreditiran 6 godina, čime bi mu se dala margina od 1 godine da studij završi, a po isteku od tih 6 godina, kredit bi se vraćao tokom idućih 6 godina.
(7) Svi upisani studenti stekli bi pravo na takve kredite samom činjenicom da su upisani na fakultet.
(8) Država bi se obvezala vraćati kredit ili dio kredita u ime studenata uz uvjet da oni završe studij u roku od 6 godina.
(9) Za studente iz državne kvote (to su oni koji su nakon klasifikacijskog postupka zauzeli redna mjesta od 1 do D), država bi kredit otplatila u cijelosti. Za preostale (one od rednog mjesta D+1 do F) država bi vraćala kredit u nekom postotku od, recimo, 50% do 90%. Tu su mogući razni modeli u svrstavanju ovih studenata u podgrupe u pogledu sufinanciranja od strane države.
(10) Studenti koji ne diplomiraju unutar 6 godina sami počinju otplaćivati kredit, neovisno o tome u koju su grupu bili svrstani na početku studiranja. Kad i ako ti studenti diplomiraju, država tog trenutka preuzima obvezu otplate njihovih kredita, ili dijela kredita u postotku koji je ranije ugovoren. Posebno, studenti koji od studija odustanu ili ne diplomiraju u roku od 12 godina svoje će kredite u cijelosti otplatiti sami.

Eto. Osnovna ideja bi bila da svi uspješni studenti (ne samo oni iz državne kvote) studiraju gotovo besplatno. Možda vam ovaj prijedlog tako ne zvuči jer zamišljate studenta kojeg je država zbog lošeg mjesta na klasifikacijskog rang-listi sufinancirala tek s 50%, a bio je na studiju vrlo uspješan. Vjerujte, takvi s dna klasifikacijske ljestvice koji bi bili vrlo uspješni u studiju, gotovo da i ne postoje. Važnije je brinuti o onima kojima je za dlaku izmakla "državna kvota". No, ako su takvi bili vrlo uspješni studenti, a država ih sufinancira "samo" s 90%, neće se dogoditi velika nepravda. Postoji vrlo snažna korelacija između klasifikacijske rang-liste i uspjeha na studiju.
Ovo je, naravno, tek gruba skica. Vjerojatno ima bezbroj pitanja koja bi ovdje trebalo pažljivo uklopiti i dotjerati. To je nemoguće načiniti ovako amaterski i na brzinu. Umjesto toga, par komentara za kraj.

Najprije, zašto sve to uopće. Prvo, sama činjenica da će fakulteti naplaćivati svoje usluge prisilit će ih da rade bolje. To je puno jača poluga od bilo koje proklamacije o podizanju kvalitete. Drugo, obrazovanje košta, a diploma i stečeno znanje imaju svoju vrijednost. Treće, za sve ozbiljne i marljive studente, cijela ova operacija je potpuno neutralna. Oni pak koji koji beskrajno studiraju, te troše tuđe vrijeme i novac, zauzimaju mjesto nekom drugom pa je onda u redu da ponesu i odgovornost.
Možda ćete pomisliti da sve ovo previše košta, da bi trošak za državu bio prevelik. Ja mislim da ne. Ja bih prije na to gledao kao na investiciju. Uostalom, ako gradimo društvo znanja, kao što to Ministar reče …
Imao bih još komentara, ali bilo bi mi draže prvo čuti vaše.

- 22:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.03.2007., četvrtak

Tko želi biti znanstveni novak

Da biste postali znanstveni novak morate biti marljivi, talentirani, uspješni na dodiplomskom studiju i k tome voljni da se okušate u znanstvenom radu. Uspjeh vam nije zajamčen, a već i sama ideja podrazumijeva mnogo odricanja i jednako mnogo frustracija. Onda još morate naći mentora među onima koji su voditelji ili suradnici na nekom prihvaćenom znanstvenom projektu – mentora koji će vas poželjeti kao suradnika i trasirati put prema vašem doktoratu. Poželjno je pritom da nađete mentora koji će vam svojim znanjem i angažmanom zaista pomoći u vašem radu. No, niti to još nije dovoljno. Još se morate uklopiti u bodove, kriterije, kvote i pravila našeg Ministarstva. Ako sve to prebrodite i Ministarstvo vas počasti titulom znanstvenog novaka, tu ste. Tada se zapošljavate na nekoj visokoškolskoj instituciji ili institutu, radite ono što vaše radno mjesto mjesto podrazumijeva i učite. Puno učite.
Da bi sve to bilo još jednostavnije, evo nam i nove odredbe. Prema odluci Ministarstva, vi se morate zaposliti na instituciji na kojoj se odvija projekt na koji ste primljeni. To piše u pravilima.
U praksi, to znači ovo: ako ste diplomirali npr na studiju matematike u Splitu i ako želite status znanstvenog novaka i ako i vi i vaš matični fakultet želite da ostanete tamo raditi kao asistent, to možete jedino ako se priključite nekom projektu koji se tamo vodi. Nema načina da radite na doktoratu s nekim drugim, u nekom drugom području, na nekom drugom projektu. Vi morate znanstveno raditi isključivo u nekom od područja koja se istražuju u Splitu.
To je nonsens. Ne samo za matematiku, ne samo za prirodne znanosti. Deklarativno se svi slažu da regionalni sveučilišni centri trebaju ojačati. U skladu s tim bi bilo prirodno da npr. neki mladi fizičar radi kao asistent na nekom fakultetu u Osijeku, a surađuje kao znanstveni novak na projektu koji se vodi, recimo, na Ruđeru ili IFS-u ili možda na PMF-u u Zagrebu. Jedino tako se može unaprijediti znanstveni rad i širiti područja istraživanja izvan najjačih centara.
Ministarstvo, međutim, takvu anarhiju ne dopušta. Ako ste diplomirali u Rijeci, želite ostati raditi u Rijeci, a imate ideju raditi doktorat s nekim tko ne sudjeluje u izvođenju riječkih projekata, ne može! Putujte u Zagreb ili u Švicarsku ili u Ameriku, vratite se ili ne vratite, ali upamtite: niste vi tu da komplicirate. Točno to kaže Ministarstvo.

Tako to izgleda iz perspektive pojedinca. Jednako je porazno i kad pogledate sustav, čak i unutar jednog sveučilišta.
Danas, a takav je trend već neko vrijeme, posao asistenta na fakultetima rade znanstveni novaci. Oni drže auditorne i praktične vježbe, te seminare, obavljaju pismene ispite i kolokvije. Svaki fakultet ih treba, i svaki je s asistentskim mjestima deficitaran, osobito ako želimo slijediti proklamirane bolonjske standarde.
Evo npr. već sutra, (možda već i odmah) Tehnološki fakultet treba 3 asistentske pozicije za kemiju, Građevinski 2 za matematiku itd. Asistentska mjesta ZG sveučilište već neko vrijeme principijelno ne otvara. Trebamo dakle znanstvene novake na Tehnološkom, Građevinskom, Arhitetonskom, na svakom fakultetu. Puno novaka trebamo.
Samo što ministarstvo inzistira da ti novaci budu uključeni u znanstveni rad na tamošnjim projektima. Oni ne smiju svoj doktorat raditi na Ruđeru ili PMF-u. Oni moraju biti članovi projekta koji se vodi tamo gdje rade. Da ne bi bilo zabune, Ministarstvo izrijekom kaže da prijedlozi za izbor znanstvenih novaka argumentirani nastavnim potrebama neće biti odobreni. (Usput: ako su kriteriji isključivo znanstveni, pa čemu pobogu sva ta silna administracija koja se traži kad predlažete znanstvenog novaka. Ministarstvo već ionako ima sve podatke o objavljenim radovima, impact factorima, citatima, … to sve već negdje piše.)
Ne znam za druge struke, ali za prirodne znanosti bih se usudio tvrditi da te novake Tehnološki, Građevinski i ini fakulteti neće dobiti.
Od onih 10% najboljih ionako će pola otići van, a oni ostali će se unovačiti na PMF-u ili Ruđeru ili već negdje gdje imaju širi izbor znanstvenih područja i potencijalnih mentora za svoj budući rad.
Uz takve odredbe, ne da će Bolonja propasti, nego će će se nastavni standardi sniziti čak i u odnosu na prethodno stanje. Ministarstvo je na ove probleme upozoravano i formalno i neformalno. Pitanja, apeli, argumenti, … sve uzalud.
Bit će da nemaju vremena jer su prezauzeti vizijama o društvu znanja.


- 21:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

To su najbolji navijači na svijetu

Kad idemo na nogometnu utakmicu nije nam dozvoljeno na stadion unijeti niti vatreno, niti hladno oružje. Samostrijel, samokres, srp i čekić, sablju - sve to bi nam oduzeli na ulazu. Isto tako i pribor za lov i ribolov kao što su lovački nož, parangal i flaša ljute rakije.
Ne znam kako je sa šah garniturom i pikadom (što ponekad čovjeku usfali ako je utakmica dosadna).
Ali mislim da znam da policija dozvoljava rakete i inu pirotehniku.
Policija razumije da nam to treba za stvaranje veličanstvene atmosfere na tribinama i za raketiranje igrača i sudaca, te žive sile općenito. Uostalom, neka i oni vatrogasci s kacigama u vatrostalnim odijelima i HTZ-cipelama zarade svoj honorar.

Iz utakmice u utakmicu ista priča. Vatreni navijači vatreno navijaju, igrači gledaju u križ: jednim okom paze na ofsajd-zamke, drugim na raketni udar sa sjeverne tribine. Vidim jučer da je i sudac rutinirano puštao da se igra nastavi dok bi vatrogasci utrčavali u teren da gase vatru. Čovjek je očito iskusan i pazio je da ne sjecka igru bez prijeke potrebe.

Za sve to vrijeme policija se ponaša kao da je zadnja preostala članica pokreta nesvrstanih.
Halo, policija! Pa jeste vi na poslu da radite ili da sabotirate? Ako je raketiranje dozvoljeno, recite nam. Ako nije - što čekate? Jel stvarno neki idiot mora uspjeti u nakani da sprži linijskog suca pa da vi nešto učinite?
Kažete kako je kontrola na ulazu u stadion dobra, nego da je problem u tome što "navijači" u danima prije utakmice u dosluhu s redarima unesu na stadion sav taj arsenal. Te da ste vi, policija, tu nemoćni. Nemoćni?

Istina je da su nogometni klubovi malo izvan zakona (osobito onih financijskih), ali stadioni još uvijek nisu niti strane ambasade, niti međunarodne vode. Ako znate sve te trikove i sve te redare, tek mi tada nije jasno. Još bi netko mogao pomisliti da vi zapravo i niste nesvrstani.
Ali, ja znam da jeste. Ipak vi tu i tamo privedete pokojeg gerilca s tribina. Onda on bude kažnjen za počinjeno nedjelo i to rigorozno. Jer svrha je kazne i da odvrati od sličnih stvari moguće buduće počinitelje. Ono, kad pomisliš što bi ti se sve moglo dogoditi ako baciš raketu s tribine sugrađaninu za vrat - oblije te hladan znoj i smrzne ti se krv u žilama.
To sigurno djeluje i, malo po malo, huligani će s naših stadiona biti protjerani. Jasno i jednostavno.

Vidimo se za tri tjedna u Splitu. Rezultat ne znam, ali atmosfera na tribinama će biti veličanstvena.

PS
Ma to je bila samo stilska figura, naravno da znam i rezultat, he he.

- 16:00 - Komentari (18) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota

8. mart

Kako sam nekad stanovao u ulici Rose Luxemburg, mislim da sam dovoljno kvalificiran za Međunarodni dan žena.
Uostalom, ja nikad nisam ni odustao od 8. marta. Nisam ni Rosu Luxemburg napustio, nego mi preimenovalo ulicu. Što ćete.
I na studiju smo taj dan obilježavali. Jedino, s kolegicama bismo slavili 9. ožujka. Mislim da je razlog bio u tome što se 8. marta nismo htjeli miješati s odraslima.
U osamdesetima su proslave 8. marta bile na lošem glasu, osobito one po radnim kolektivima, tzv. OUR-ima. Nekako se mutno sjećam, ali nisam znao je li bilo tužnije vidjeti muškarce ili žene nakon tih sindikalnih derneka.
Zato mi je draže vratiti se još dalje u prošlost. Prvo čega se sjećam je prigodno osmomartovski uređen štand Name u mom malom gradu. Agilni djelatnici Name bi već nekoliko dana ranije pripremili prigodni asortiman ukusno aranžiranih poklona. Aranžman se sastojao od celofana s mašnicom na vrhu. U celofanima je bilo koječega, ali mi se čini da je nekako najbolje išao trovremenski lak za kosu Taft. Oni imućniji bi posezali i za parfemima. Opet se sjećam mutno, ali mislim da su najpopularnije robne marke tada bile "Crna mačka" i "Pokošeno sijeno". To Pokošeno sijeno me je malo mučilo jer mi je zvučalo kao kameni kamen. U školi su nas učili da se kosi trava, a da je sijeno ono što tada dobiješ.
Mi klinci smo majkama poklanjali po stručak visibaba ili drugih vjesnika proljeća, ponekad, pomalo avanturistički, buket cica-maca. Avanturistički zato što smo cica-mace brali po bespućima neke šume koja se prostirala između Koreje i Nove valjaonice.
Ova provjerena visibabe-ljubičice koncepcija svoj apsolutni vrhunac je doživjela one godine kad sam mami dodatno poklonio i sasvim specijalan dar. Više se ne sjećam je li to bilo u školi ili u vrtiću (da, da, mi smo u nižim razredima osnovne produženi boravak imali organiziran u obližnjem vrtiću), uglavnom, drugarica učiteljica se dosjetila idealnom poklonu za naše majke. Na satu domaćinstva smo naučili osnove heklanja (hrv. kukičanje) pa je drugarica odredila da ćemo na daljnim satovima domaćinstva svojim majkama na poklon vlastitim rukama isheklati tabletić (hrv. krpu) za hvatanje vrućih lonaca i rajngli (hrv. posuđe).
Svako dijete je dobilo po štrenicu vune i heknadl i nije se tu moglo ništa izmotavati. Nama dečkima je to bilo palo vrlo teško. Vrijeđalo nam je ponos da heklamo rame uz rame s curama. U pernicama smo tih dana imali olovku, gumicu, šiljilo i heknadl. Pa kako možeš izrasti u muškarca ako u pernici nosiš heknadl?
Ipak, i nije bilo tako loše. Mogli smo na svakom satu domaćinstva slobodno pričati, malo se i prošetati po razredu, uspoređivati svoje uratke. Malo po malo, sat po sat, i uspjeli smo! Istina, moj tabletić je umjesto propisanog kvadratičnog poprimio trapezoidni oblik, ali bio je moj! I uopće nisam bio zavidan Suadu, apsolutnom razrednom šampionu, čiji je tabletić bio kao s fotografije iz ženske revije "Svijet". Suad je imao zlatne ruke.
Mojoj mami je tabletić bio najdraži poklon. Uvijek kad bismo imali goste ponosno bi ga pokazivala. Danas mislim da sam i ja bio malo ponosan.

Svim kolegicama i čitateljicama želim sretan cijeli mjesec ožujak.

- 13:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.03.2007., nedjelja

Brkovi: update

Nešto me je napala viroza i umjesto Iwo Jime i muškog izlaska čaj i očaj. Muškarac bez brkova je spasio dan. Volio sam knjigu, sviđao mi se film, i danas opet isto. Scena kad se Cvitešić ispovijeda Lučevu je ne znam drugo reći nego sjajna. A to nije sve. Dolje viroza! Naprijed naši!

- 21:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.03.2007., petak

Stručnjaci stižu

Kaže neki dan premijer, tvrdoglavo obijajući priznati odgovornost ministra mu Vukelića, da nam treba poseban program stručne edukacije članova nadzornih odbora. Ako ćemo o Brodosplitu, sad mi tek nije jasno.
Je li to znači da nam ministar gospodarstva nije dovoljno kompetentan? Kad će onda posebna edukacija za ministre gospodarstva? Možda kad sredimo članove nadzornih odbora, možda onda nađemo vremena razmisliti i o kompetentnosti ministara. Ili je ipak Hebrang u pravu kad kaže da je Vukelić O.K. i B.O. ali da čovjek nije imao vremena proučiti one tisuće papira koje su mu podastirali? Nek se oni više dogovore.

U međuvremenu, ekonomski fakulteti u Zagrebu i Splitu nisu gubili vrijeme. Pokrenuli su program edukacije "Korporativno upravljanje za članove nadzornih odbora". Imaš VŠS, platiš 18000 kn, odslušaš 60 sati, položiš ispit sa 100(!?) pitanja i evo te! Postao si kvalificirani nadzornik. Kad dođeš u Brodosplit nitko te neće bez veze zapričavati i bez veze na tebe trošiti toner. Ti ćeš, jamačno, sve dubinski razumjeti, a premijer može spavati mirno. Pa nisi valjda na ušima sjedio tih 60 sati i nisi baš svih 100 puta zvao Mirka Miočića.

Nekako u to ne vjerujem. Ekonomski fakulteti mogu smišljati nove poslovne pothvate i tražiti nove izvore zarade - ako nađu vremena i ljudstva nakon što srede dodiplomsku nastavu. Dekan Tipurić kaže da je interes velik i da kandidata već ima, te da će se predavanja za prvu grupu polaznika održati 13. i 14. 4. (btw 24+24=48 < 60). Usput, baš bih volio vidjeti listu tih wannabe nadzornika.
Uostalom, možda već sutra bude dovoljno kandidata i za specijalni program edukacije "Upravljanje Croatia osiguranjem" ili "Pomoćnik ministra bez muke". Tko voli nek izvoli. Nije to možda ni sasvim štetno jer npr. Đuro Dečak i npr. Anto Kovačević možda ne nađu dovoljno vremena za takve edukacije.
Opet, jasno je da opreza nikad previše. Možda Pedagoška akademija sad pokrene program edukacije prosvjetnih nadzornika, a FPZ specijalistički napredni program izobrazbe predsjednika zborova stanara. Mogućnosti time nipošto nisu iscrpljene.

Ali, dobro. Neka fakulteti rade dok ima interesenata. Mene muči drugo: što ako se ovo stvarno nametne kao kriterij? Prije sam mislio da u nadzorne odbore trebaju doći ljudi sa iskustvom i znanjem, od integriteta i pošteni, pametni i marljivi i s nekom idejom o meritumu stvari. Npr. da nešto znaju o prirodi poslovanja brodogradilišta, ako imaju nadzirati isto. Još je na listi mojih želja da znaju nešto o poslovnim knjigama i da se usude pitati kad pomisle da ih uprava mulja.
Sanak pusti. Bio, a i ostat će nedosanjan. Sad se tek brinem da smo u nevolji. Jer ako Đuro i Anto riskiraju tih 18000 kn, 60 sati i 100 telefonskih poziva Pauletiću, Miočiću i Lojpuru, te postanu certificirani nadzornici, što ćemo onda?
Onda će se možda činiti nevažnom sitnicom ovo s Vukelićem. Za svaki slučaj, ja bih zato ipak volio da se Brodosplit raspetlja odmah.

- 00:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje