Zamisli Badnjak i veliki dnevni borak. Uđi.
Ulaskom neka ti pogled padne na vatru kamina što grije prostoriju. Osjećaš li toplinu? Ako osjećaš, podigni pogled.
Na visini stajat će luster. Neće biti raskošan, ali osvjetljavat će cijelu prostoriju. Vidiš li to svjetlo? Ako vidiš, zakorači dalje.
Pod nogama osjetit ćeš nešto mekano. Biti će to veliki, mekani, crveni tepih što leži na drvenom podu boravka. Slažeš li se? Ako se slažeš, reci mi što još vidiš.
Ne, čekaj. Ja ću ti reći.
Vidiš ormar boje lješnjaka. Vidiš fotelje velike i mekane. Vidiš maleni stolić od masivnog drva. Vidiš bijele zavjese. Vidiš sliku na zidu, kutiju na stolu. Zanima li te što je u njoj?
Otvori je.
Nisu li to oni keksi koje najviše voliš?
Uživaj onda.
"Mmmm...." Ukusno? Znam da je.
Zašto si zastao? Čuo si isto što i ja, zar ne? Da. Čuo si dva, nježna piskutava glasića. Slušaj, slušaj dalje. Približavaju se, zar ne?
"Tata! Tata!"
Da, tebi su se obratili! Tvoji su. Dvoje prekrasne dječice. Djevojčica i dječak.
Nije li ugodan i tako blažen taj zagrljaj?
A sada. Osjećaš li te dvije ručice u svojima? Osjećaš li? Ta kreni onda. Pusti ih da te odvedu gdje žele.
Da. To je bor. Žele da ga kitite zajedno.
Dopusti njima da biraju. Dopusti i sebi. Postani dijete! Bez razmišljanja, samo onako kako srce želi, stavljajte kuglice na kitnjaste grane bora! Smijte se! Veselite! Zabavite se kao nikada prije! Budite prirodni, budite spontani, budite sretni! Da, budite sretni!
Prekrasno je, zar ne? Da. Tako i mora izgledati kada je učinjeno s mnogo ljubavi.
Što vas je prenulo iz vaše male igre? Koraci? Približavaju se baš kao glasovi prije, sve su bliže. Kuca li ti srce brže? Jesu li nestrpljivi oni?
Reci mi što vidiš? Ne, čekaj. Ja ću ti reći.
Vidiš dvoje prekrasne dječice kako trče. Vidiš zagrljaj pun ljubavi. Vidiš oči pune sreće. Vidiš moje usne i na njima riječi "volim te".
Dođi i poljubi ih, jer ovo nije samo tvoj san.
|
