Prošli su mjeseci otkako je padao snijeg. Snijeg kojeg je voljela, a zbog kojeg se osjećala samom. Nije imala ruke kojima bi mogla pružiti svoje, ruke koje bi s njom izgradile snjegovića. Imala je tek misli s kojima je mogla izgraditi suze.

Otopio se snijeg, novi vjetar otpuhao je hladnoću, ali ne iz njene duše. Bez obzira na vrijeme, ovdje, u ovoj kućici što ju je zvala domom, nikada nije bila sretna. Ovdje nije imala nikoga.

I svaki puta kada su prolaznici odlazili s prijateljima i bili sretni, ona bi shvatila da je sama....