...korice su preklopile skup srcem pisanih stranica. Još jedna knjiga sjećanja zauzeti će svoje mjesto na polici mog života. Pridružiti se ostalima, jednako vrjiednima, da mi bude tu, nadohvat ruke, u blizini srca, kada dođu dani. Dani u kojima ću htjeti osjetiti barem dio nje, kada ću je uzeti i čitati svako slovo što je ispisano jednakom ljubavlju.

Ali, više nikada neću stvarati u njoj. Nikada više osjećaje pretvarati u riječi i poklanjati ih njoj. Ona je završena.

Pred sobom sada imam tek dvije plahe ruke što gledaju u netaknute korice. Dvije plahe ruke što se boje obilježiti nedirnute listove. Ruke što se boje primiti pero, svog dobro znanog druga. Ruke što se boje crnih mrlja na tom tako bijelom papiru.

Hoće li smoći snage da obilježe nove stranice života...?

Dragi moji prijatelji, ja se nadam da vaše hoće. Nadam se da će vaša knjiga biti ispunjena. I ako se više nikada ne sretnemo, želim da znate da ovo srce misli na vas, a ova duša želi vam svu sreću svijeta!