Jeste li se ikada osjećli malenim i bezvrjednim? Osjetili kako vas udaraju? Ne rukom, nego riječima... Jeste li poželjeli nestati, otići negdje daleko od njih? Da li vas je bolilo to što vas nisu slušali? Što su vaše riječi zloupotrebljavali i zbog njih vam se smijali cinično i zlobno.

Jeste li se branili istim, ili ste poput mene, zatvorili se u svoju dušu i tiho jecali? Jeste li pokušali sakriti suze što se ne mogu sakriti i zbog njih bili prozivani? Zbog njih bili nazivani onima što ne priznaju druge, što plaču kad osjete da su ugroženi? Tako bili nazivani vi duše što plakali ste zbog njih koji vas udaraju, koji vas ne slušaju, koji vas bole...

Jeste li ikada posumnjali u sebe, počeli vjerovati njima? Jeste li izgubili volju, jer vi ste sada oni što ne znaju ovo, ono, onako.... što ne znaju ništa?

Jeste li ikada rekli: «Ti stijeno, sravni me sa zemljom, bitku s tobom više ne mogu voditi. Odavno je već nestalo snage u ovom biću da te iznova gura na vrh brda....»

Ja jesam.