Split. Ljeto. Šačica ljudi stoji ispred Lučke kapetanije i znoji se. Katamaran samo što nije otvorio svoja vrata i odveo ih na toliko očekivani odmor po najljepšim nam otocima. Lijepa i krhka Hrvatica u šarenoj haljini promatra ljude oko sebe. Dva muška primjerka stoje kraj nje od kojih jedan, ma pazi!, drži svoje donje gaćice u ruci. «Sigurno pederi», promisli ona u svojoj maloj glavi koja se ljeti odmara od svega, pa tako i od svojih lažno tolerantnih stavova.

Ušla je među prvima i zauzela mjesto pored prozora. Tako je najlakše zalijepiti nos za staklo i odlutati u svijet gdje prima Oscara, Nobela i Večernjakovu ružu odjednom, dok joj cijeli svijet kleči pod nogama. Dva već spomenuta muška primjerka sjedaju do nje. Jedan odmah upada u san i klati se slijeva nadesno, kao da ni sam nije siguran čije bi mu rame bilo udobnije, ono svoga gej prijatelja ili naše zavodljive junakinje. Drugi nije ni okusio carstvo snova, jer se na njegova muževna koljena srušilo već od nekoliko desetaka kilograma djevojke koja je sjedila ispred njega te je, vjerojatno navikla na jahte i kruzere, odlučila sebi podariti malo više komfora pa je spustila svoj naslon ravno na koljena naše gej osobe broj dva.

Naša heroina je, uočivši ovu nepravdu, isprva odlučila da se neće miješati, zbog svih najprizemnijih razloga kojima bi vas počastio prosječni balkanac, ali već sljedeće sekunde pogled joj se susreo sa momkom zgnječenih koljena i meko srce je proradilo.

«Oprosti, curo, možeš li vratit naslon naprijed, zgnječila si ovome momku koljena.»
«A otkud ja mogu znat da sam mu na koljenima?!»
«Pa možeš znat tako što ti ja kažem da jesi. Vrati se naprijed, molim te.»

Uz manje negodovanje dotične dame situacija je riješena, a dva smeđa oka zahvalno gledaju u naše malo plavo hrvatsko sunce.

«Thank you», procijedit će on iznenađeno.
«You're welcome», reći će ona pomalo umorno, kao onda kad je Supermenu tamo negdje u trećem nastavku već lagano dosta slave.

Vjetar je odjednom ojačao, mali katamaran je nailazio na sve veće valove, a drugi par smeđih očiju se probudio.

«Događa li se ovo često?», pitat će dečko oporavljenih koljena svoju hrvatsku suputnicu.
«Valovi ili to da te netko pokuša napraviti invalidom?»
«Valovi.»
«Da. Čujem da ih najviše ima na moru.»
«Ti si odavde?»
«Ne baš sa katamarana, ali iz Hrvatske, da. A vas dvojica?»
«Engleska.»
«Lijepo.»
«Ne voliš turiste iz Engleske?»
«Da je to istina, ti više ne bi imao koljena.»
«Ideš na Hvar?»
«Ne.»
«Čime se baviš?»

«Ja sam prostitutka.»

Dva para smeđih očiju ostalo je prikovano za jedan par plavih.

«Šalim se malo. Drago mi je dečki, ja sam Espadrila.»


to be continued....